ZANIMLJIVOSTI KUTINSKIH ČARDAKA:

Tradicijske drvene kuće građene su od hrastovih greda i planjki na način karakterističan za narodno graditeljstvo ovoga kraja na prijelazu iz 19. u 20.stoljeće. Najčešći nazivi za njih su trijem, čardak, hiža ili iža. Crkvena ulica bila je načičkana ovim krasnim zdanjima od kojih većina nije izdržala kušnju modernizacije, iako se danas sve više ljudi
vraća drvenoj gradnji. Kuća je dom, prebivalište i utočište. U njoj su za život važni stol sa svetim i osobnim slikama, uspomenama iz prošlosti na zidu i zemljana peć, mjesto pripremanja hrane i izvor topline. U družinskoj sobi borave ukućani preko dana, a spavaju starci i djeca. Prilikom izgradnje običaj je bio ostavljanje zapisa o majstorima i godini gradnje, obično na gredi ili u temelj. Često su dodavana slova I H S (Iesus Hominum Salvator) na nosećoj gredi – slemenu, uz ime vlasnika hiže. Pod prvi kamen (babak) stavljala se boca s rakijom ili boca s ceduljom i sitan novac. U stijenu se mogla staviti sveta voda i svete sličice za dobrobit, sreću i blagostanje u obitelji. Prigodom izgradnje gospodarskih objekata u stajski prag uglavljivala se konjska potkova za mir, dobro i zdravlje životinja. Kad su na krovište kuće pribijene letve, gore je “išel” cimer, grana okićena rugovim ili krep-papirom izrezanim u vrpce, a majstorima pokloni - ručnici ili marame (peče), rjeđe i rubača (suknja) i najveselije za majstora - boca rakije. Kad je kuća pokrivena slijedila je gliha, tj. cimermanski aldomaš, znak da domaćin mora častiti hranom. Bilo je rašireno vjerovanje da svaka kuća ima svoju miroljubivu zmiju čuvaricu koja pazi i čuva kuću. Boravi negdje pod gredom temeljačom ili gorskim kamenom bapcom, i ako se na starom kućištu gradi nova kuća svakako će se pronaći.

I. odgojna skupina je u potunosti realizirala ovaj vrlo zanimljiv istraživački projekt koji će ostati svima u sjećanju. Skupina je s voljom i htijenjem obavila ovaj zadatak koji je ostavio traga u skupini homogenizirajući je i učvrstivši još više prijateljske odnose unutar nje. S velikom željom išćekujemo nove zadatke...

U povodu obilježavanja Dana grada Kutine 2. odgojna skupina dobila je zadatak istražiti sve informacije o kući Pazdera. Na sastanku odgojne skupine, 3.11.2014., odredili smo cilj istraživačke nastave i učenicima podijelili zadatke. Dvije učenice dobile su zadatak pronaći podatke o kući Pazdera u Gradskoj knjižnici i čitaonici Kutina.  Ondje su pronašle zanimljive podatke: saznali smo da je u toj kući živio dr. Arnošt Pazdera koji je 1921.-1958.g bio jedini, i to kotarski, liječnik u Kutini. Nekoć je u dvorštu kuće bila jedna staja( za dva konja i dvije krave), sjenik s krasnim drvenim vratima, šupe za drva i alat, ograda za pse, svinjac, kokošinjac i kuružnjak. U to vrijeme doktorovi pacijenti bili su uglavnom seljaci koji su mu za njegove usluge plaćali „naturalijama“, a  oni koji su imali novaca plaćali su , navodno, po 20 dinara. Saznali smo da je oko same kuće bilo veliko imanje od 17 jutara zemlje ne računajući vinograd od 10 katastarskih jutara.  Sve je to bilo na prostorima gdje se sada nalazi Općinski sud u Kutini, zgrada Fine, Tehnička škola Kutina, sve do tadašnjeg  prirodnog  toka Kutinice.

Petero učenika naše skupine dobilo je zadatak proučiti stare zbornike Moslavine i ostalu postojeću literaturu o gradu Kutini, a opet u svrhu pronalaženja podataka o kući Pazdera. U našoj domskoj literaturi saznali smo da je Pazderina kuća sredinom 19.st. prizemnica, vlastelinska pecara, a krajem 19.st. katno dograđena, te danas zajedno sa starim od cigle sagrađenim mostom predstavlja, na neki način, ulazak u povijesnu jezgru grada Kutine. U Zborniku Moslavine 2004./2005. pronašli smo životopis gospođe Vlaste Tovornik, kćeri liječnika Arnošta Pazdere. Gospođa Vlasta Tovornik  danas živi u  toj prekrasnoj kući. Četvorica učenika pronašli su ove podatke na internetu: 

Stambeni objekt, obitelji Pazdera – Tavornik, velika je drvena katnica sa zidanim prizemljem u cigli, građena prije 1860. g. na tradicijski način: prvobitno je bila prizemnica, dok je katni dio dograđen kasnije, krajem 19. stoljeća. Koristila se kao žitnica, dok je nakon dogradnje prenamijenjena u stambeni objekt. Komunikacija između prizemlja i kata ostvarena je vanjskim drvenim stubištem, tzv. štengama ili stubama s linom – rukohvatom, koje je natkriveno dvostrešnim krovištem. 
S obzirom da je glavni stambeni i životni prostor bio i ostao na katu, može se napomenuti da je sačuvana tradicijska organizacija prostora; troprostorna (soba- hiža, kuhinja i stražnja soba) u nizu. Na sredini stražnjeg dužnog pročelja dozidana je naknadno vertikala sa sanitarnim prostorijama prizemlja i kata, što nije bitno devastiralo izvorni arhitektonski oblik objekta, a ipak je poboljšalo uvjete života. 
Stambeni objekt (trijem), sačuvan većim dijelom u svom izvornom arhitektonskom obliku i detaljima, svakako je značajan objekt ruralne tradicijske arhitekture Moslavine-Kutine; smješten u samom centru, uz potok Kutinicu, izvanredno obnovljen, predstavlja značajan akcent u prostoru, te postaje simbolom Kutine.

S veseljem smo 5.11.2014. obavili zadnji najzanimljiviji zadatak, a to je bilo fotografiranje kuće Pazdera. Obilazili smo je sa svih strana i učinili bezbroj lijepih fotografija, a izdvojili smo najbolje.

Naša istraživačka nastava -proučavanje i istraživanje podataka o kući Pazdera u potpunosti je realizirana. Učenici su odgovorno izvršili svoje obveze i puno naučili o samoj povijesti Kutine i kući Pazdera. Sve zadaće obavili smo timski i suradnički uz trud i veselje, a pomogla nam je i gospođa S. Moslavac, ravnateljica Muzeja Moslavine.

   III. odgojna skupina realizirala je predviđeni program. Planirano je da će se ova odgojna skupina bazirati na informacijama koje se mogu prikupiti o Muzeju Moslavina.

Skupina je podijeljena na manje grupe. Jedna je grupa dobila zadatak istražiti sve o Muzeju Moslavina, druga se bazirala na manjem segmentu, a to je galerija Muzeja Moslavina, a treća skupina pretraživala je na INTERNETU  sve šta se može saznati o povijesti Grada. Sve skupine su svoje zadatke realizirale i izvješće su predali voditelji skupina.

   Jedna grupa učenika imala je mogućnost posjetiti Galeriju Muzeja Moslavina prilikom otvaranja izložbe akademskog kipara M. Glavnika. Tom prilikom bili su i prisutni kod obraćanja kustosa izložbe M. Mitra, voditeljice muzeja S. Moslavac,  samog umjetnika i njegovih gostiju. Omogučena su im saznanja o ustanovi, njenoj stalnom postavu, ali i o gostujućem umjetniku i o umjetnosti samoj, jer se sve to moglo isčitati iz govora kustosa.