Najgora stvar u ovim teškim i depresivnim danima jest to što ne možemo vidjeti svoje prijatelje, ne možemo otići na kavu ili van. Bez škole već nekako i preživljavamo i lagano gazimo 6. tjedan online mučenja, ali itekako nam svima nedostaje Dom, naše drage odgajateljice i ona rutina koja ipak ne uključuje sastanke odgojnih skupina.

U ovoj situaciji najviše nas brine škola. Sve što bi inače naučili u školi, sada moramo sami, što nije ni malo lak posao. Kada bismo samo znali datum kada ćemo se vratiti u klupe, koliko bi stvar bila lakša. No ništa od toga jer kako kažu oni iznad nas, to nitko ne zna.

Tko preživi, pričat će. Trebalo je preživjeti ovih 6 dugih tjedana bez prijatelja, grada i bez svega što nam je sada zabranjeno. Bilo je teško i vjerojatno će još neko vrijeme biti, ali čim ovo završi, sigurna sam da će se ljudi više družiti, više cijeniti prirodu, više se veseliti i više radite neke stvari koje su sada propustili.

Sada je najvažnije da čuvamo sebe i svoje bližnje, da radimo nešto korisno kako nam ne bi bilo dosadno (iako meni nikada nije) i da se odmorimo jer kada sve ovo prođe sigurna sam da mjesecima nećemo imati vremena za odmor jer trebat će nadoknaditi sve propuštene dogovore, kave, rođendane i sl.

Ostanimo doma, kako bi sve ovo što prije prošlo i kako bi se što prije vratili našoj svakodnevici!

                                                                                   Gabriela Borovičkić