U Gimnaziji A. G. Matoša u utorak, 13. 3., predavanje su održali Agneza i Zoran Aleksijević, zaposlenici vukovarske bolnice do pada grada u ruke agresora (18. studenog 1991.). Oni su zajedno s ostalim liječnicima, medicinskim sestrama, tehničarima i ostalim osobljem postali simbol humanosti. Tijekom gotovo puna tri mjeseca opsade Vukovara savjesno i požrtvovano radili su danonoćno, bez pravog odmora i na granici iscrpljenosti. Operacije se nisu prekidale ni tijekom granatiranja grada i bolnice. Liječnici i ostalo osoblje živjeli su s ranjenicima i brinuli se o njima kao o članovima vlastite obitelji. Sve to i još puno više učenici su mogli čuti u potresnom svjedočenju bračnog para Aleksijević. Oni su svojim djelima, humanošću i hrabrošću dokazali da su prije svega ljudi. Moć usmenog svjedočenja živog svjedoka ima snagu koju nema nijedan udžbenik. Istina iz prošlosti, sadržana u ovim svjedočanstvima vukovarskih zdravstvenih djelatnika, zalog je za budućnost. Predavanje je organizirala profesorica povijesti Ines Jančula.

Po nacionalnosti  Crnogorac nije dvojio o ostanku u bolnici. " Nijednog trenutka. Ja sam rođen u Boki Kotorskoj i još 1964. doselio sam se u Ilok. Kada sam se oženio 1986., sa suprugom Agnezom doselio sam se u Vukovar. Od tada se smatram Vukovarcem. Ostao sam u svome gradu, u bolnici, pomagati ljudima i raditi ono za što sam se školovao. Nisam požalio i, kad bih morao, ponovio bih sve."