Ravnatelj Zlatko Mrkić pozdravio je novoga svjetskoga prvaka, čestitao mu i uručio prigodan poklon. „Karlo je prošle godine izostao samo 80 sati s nastave, i svojim odnosom prema školi i sportu pokazao je da se može biti i vrhunski učenik i sportaš. Isto tako zahvalio se i roditeljima te treneru Danijelu Šimundiću na potpori koju su poklonili Karlu“, istaknuo je ravnatelj Mrkić. I razrednica Vesna Tomić u ime organizatorica uručila je Karlu prigodan poklon.

Karlo Kedveš osvojio je naslov svjetskog juniorskog prvaka u disciplini K 1 u kategoriji do 75 kg pobjedom protiv Danca Benjamina Sesayana na prvenstvu održanom u talijanskom gradu Jesolu. Finale je Karlo ostvario pobjedom protiv poljskoga borca Stanczyka nokautom u drugoj rundi.

Karlo, osim što je izvrstan učenik, također je i član Kickboxing kluba „Blitz“ u Đakovu gdje gotovo svakodnevno marljivo trenira sa svojim trenerom Danijelom Šimundićem koji ga je i pripremao za ovo natjecanje. Osim njegovog trenera, Karlu su velika podrška i njegova obitelj – roditelji i stariji brat Andrej, koji je  2014. godine postao juniorski prvak svijeta u disciplini K 1 do 60 kg.

Brat mi je najveća podrška!

Za početak pitanje koje sve zanima: Tko je najjači u obitelji Kedveš?

- Mislim da je to i dalje moj brat Andrej, koji se bori već preko 10 godina. Moja ljubav prema kickboxingu krenula je upravo od njega, s njim sam odlazio na treninge i počeo vježbati. Brat mi je najveća podrška i uzor. Bio je sa mnom u Italiji jer trener zbog obaveza nije mogao. To mi je puno značilo jer on najbolje zna kako je to. Moja obitelj mi je velika potpora, pa čak i mama koja se jako brine prije svake moje ili bratove borbe.

Možeš li nam opisati svoj put do finala i kasnije naslova svjetskog prvaka?

- Treniram već 4 godine u đakovačkom Kickboxing klubu Blitz, a borim se nešto više od godinu dana. U prosjeku treniram 5 do 6 dana tjedno. Dva mjeseca prije prvenstva krenule su pripreme, tada sam imao 7 do 8 treninga dnevno. Prvenstvo se igralo eliminacijskim sistemom, u polufinalnoj borbi sam pobijedio nokautom, što mogu zahvaliti svome bratu. U prepunoj dvorani ništa nisam čuo od buke, ali mi je brat uspio doviknuti što da napravim u ključnom trenutku zbog čega sam se plasirao u finale. Borba u finalu bila je vrlo zahtjevna i naporna, ali sam na kraju bio sretan i ponosan zbog svog uspjeha.

Želja i motivacija jače su od straha

Kakav je osjećaj trenutak prije ulaska u ring kada znaš što te čeka u tijeku borbe?

- To zaista ne mogu opisati riječima! Ujedno je i najbolji i najgori osjećaj na svijetu. Svašta može uslijediti tijekom borbe, od nokauta, ozljeda i ostalog. Ali želja i motivacija su jače od straha. Najviše mi je drago što mogu sam sebi reći da sam postao prvak svijeta!

Imaš li kakvih komentara na doček u našoj školi? Jesi li očekivao to?

- Bilo mi je jako drago što netko cijeni moj uspjeh! Nisam očekivao takvo nešto, mislio sam da me odmah čeka sat engleskog. Na ulasku u školu sam čuo nekoga kako viče: Evo ga! Dolazi! I tada sam pretpostavio da se nešto događa. Želim se zahvaliti svima na čestitkama i takvom dočeku. Zaista sam bio sretan.

Sa 16 godina ostvario si nešto što mnogi sanjaju cijeli život – biti najbolji  sportu kojim se baviš. Što bi poručio mlađim sportašima?

- Trebaju si postaviti cilj i ne smiju od njega odustati. Najbitniji je trening i kontinuitet. Ne treba očekivati natjecanja i borbe već na početku treninga. Ljudi često ne znaju da je za natjecanje potreban ogroman trud i rad. Ako se žele posvetiti ovom sportu trebaju imati strpljenje, upornost i čeličnu volju!

                                          Dora Vukadin i Stjepan Mršić, 4. d