Zadatak je bio osmisliti igricu koja se igra timski i u kojoj pobjeđuju oni koji imaju jače timsko povjerenje. Nakon što smo definirali da je povjerenje kada nekome istinski vjeruješ i kada netko tebi istinski vjeruje, zatim da se povjerenje mora zaslužiti te da se lakše gubi nego stječe, učenici 1.c razreda na satu TZK prisjetili su se gdje nam je i kada na nastavi tjelesne i zdravstvene kulture povjerenje jako važno.

Prisjetili smo se gimnastike i asistencije (asistencija- pomaganje i čuvanje pri izvođenju nekog gimnastičkog elementa), sportskih igara, plesova i slično. Zatim smo porazgovarali o slijepim i slabovidnim osobama u sportu, našem okruženju, školi te zaključili da osobe koje imaju teškoće s vidom mogu biti jednako uspješne u svemu što rade, ali da moraju imati bezgranično povjerenje u osobe koje ih vode ili s njima rade.

Tada smo odlučili odraditi igrice u kojima smo željeli staviti naglasak upravo na povjerenje te sebe staviti u situaciju osoba s teškoćama vida. Prvi zadatak je bio da si izaberemo osobu kojoj vjerujemo i stanemo u parove. Zadatak je bio da se našoj osobi od povjerenja okrenemo leđima i da se pustimo leđima prema njoj, a da nas naša osoba od povjerenja uhvati i sačuva od pada. Bilo je zanimljivo vidjeti kako smo ovdje radili ne samo na povjerenju, nego i na odgovornosti onih koji su morali sačuvati svoje prijatelje od pada. Svi su parovi uspješno odradili zadatak.

Nakon toga smo se podijelili u dvije grupe po sedam parova i pripremili poligon s preprekama. Zadatak je bio da jedan učenik iz para zavezanih očiju prođe poligon (hodanjem, puzanjem, provlačenjem, preskakanjem) dok ga drugi učenik iz para vodi i govori mu što treba u kojem trenutku odraditi. Zadatak je trebalo proći svih sedam parova, a po završetku smo vidjeli koja je ekipa bila brža i uspješnije odradila zadatak.

Slijedeća igra bila je svima dobro poznata igrica „IKS-OKS“. Igricu smo također odradili u parovima i s povezom preko očiju. Igru smo ponovili nekoliko puta te na kraju proglasili ekipu koja je pobijedila.

Nakon što smo se dobro zabavili i odigrali zanimljive igre, zaključili smo da je povjerenje uistinu teško steći i da nije lako prepustiti se osobi u koju ne možeš potpuno vjerovati ili u koju si nesiguran.

Na poveznici  https://youtu.be/D7t7a4OTUlo možete pogledati i naš kratki videozapis.

Učenici 1.c razreda su na početku sata razgovarali o tome što je povjerenje, kako se zaslužuje nečije povjerenje i kako ga opravdati. Kako su to učenici koji se svi od ranije ne poznaju, nego tek od otprilike 3 mjeseca, razgovarali smo što je važno da ti netko postane dobar prijatelj i da se to prijateljstvo učvrsti i bude trajno. Zaključili smo da se svako pravo prijateljstvo temelji na povjerenju. Učenici kažu da povjerenje znači biti iskren, da je povjerenje kada se možemo osjećati sigurno u društvu neke osobe, da će ona uvijek stati iza nas, u dobru i u zlu, da tajne neće biti iznesene na vidjelo, već će ostati u srcu prijatelja.

Nakon razgovora odigrali smo igru sličnu igri Alias tako da su se učenici podijelili u grupe od po tri učenika, u koje imaju najviše povjerenja.

Razrednica je pripremila niz pojmova iz fizike koje su učenici do tada učili. Otvarala je na računalu po 6 pojmova, projiciranih na pametnoj ploči, a koje je po jedan učenik iz grupe trebao pogoditi u jednoj minuti dok su mu njegovi prijatelji od povjerenja objašnjavali, ne koristeći korijen zadanih riječi.

Usput smo ponovili gradivo iz fizike i prilično se zabavili. Učenici su predložili da to radimo na svakom satu razrednika, a povremeno i na satu fizike i ponudili se da će i oni sastavljati pitanja. Bilo je veselo i zanimljivo, a učenici su se trudili svim silama kako bi opravdali povjerenje svojih prijatelja.

Ostatak fotografija možete pogledati u Foto-galeriji.