ŽUPANIJSKI LIDRANO 2011.

Dramska igra zadovoljila publiku

U Našicama je 21. veljače održana županijska smotra Lidrano. Na ovom natjecanju, nakon što je prošla međuopćinsku razinu, nastupila je dramska grupa đakovačke gimnazije.  Voditeljica prof. Vesna Vuksanović sa učenicima je priredila dramsku igru pod nazivom „Čudnovatazbivanja na postaji noćnog autobusa broj 13“. Prosudbena komisija za dramsko stvaralaštvo nije gimnazijsku predstavu prepoznalo kao prijedlog za državnu smotru, ali učenici i mentorica zadovoljni su izvedbom jer su pogodili aktualnost teme i dobru uvježbanost cijele grupe.

U cijelosti donosimo predložene radove za državnu smotru Lidrano i tekst predstave.

 DRAMSKA IGRA GIMNAZIJE A. G. MATOŠA

Čudnovata zbivanja na postaji noćnog autobusa broj 13

1. scena
Glazba. Tri vještice izlaze i počinju svoj ples.
1. vještica: Stanite!...Gdje smo to? Meni se sviđa. Mogli bismo ostati i zabaviti se malo!
2. vještica: Ovdje? Tako je dosadno! Gdje su oni ratovi, krađe i nasilja o kojima su nam toliko govorili? Meni se čini da smo zalutale u ovom ljudskom svijetu.
3. vještica: Taj svijet ide u krivom smjeru. Za nas više nema zabave.
1. vještica: Kao da nešto vidim kroz tamu… Pa to su neki ljudi. Gledaj ih samo kako su mirni. Dosadnjakovići.
2. vještica: A možda bismo ipak mogle nešto učiniti s njima…
3. vještica: Idemo se malo zabaviti! Sve može biti drugačije.
Sve: Ružno je lijepo, a lijepo je ružno.

2. scena
Autobusno stajalište u nekom predgrađu velikog grada. Kasni putnici čekaju autobus koji nikako ne dolazi. U početku svi šute kao da su zaleđeni. U uglu su dva mladića. Jedan je glazbenik, a drugi je s laptopom.
Glazbenik: (Premeće se s noge na nogu, okreće se, gleda na sat) Kada će taj autobus? Ja više ne mogu čekati. Sutra idem na audiciju. Neću se naspavati, a još će mi i glas izgubiti boju. Tko će odgovarati za to? Pa preda mnom je karijera!
Kompjutoraš: (Samo šuti i gleda pred sebe.)
Glazbenik: (Okreće se kompjutorašu i govori) Znaš li ti s kim sam ja jučer večerao? S Tonijem Cetinskim! On mi je rekao da sam super. Ni Miroslav Škoro se ne može mjeriti sa mnom. Ja sam umjetnik.
Kompjutoraš: (Samo šuti.)
Glazbenik: Hoćeš da ti otpjevam nešto? Ovakvog glasa nije bilo od Miše Kovača.
Kompjutoraš: (Šuti. Ustaje se i prošeta.)
Glazbenik: (Jedno vrijeme ga gleda, pa se vrti, pa počne gledati okolo.)
Na klupi sjede majka i sin. Majka šalje poruke, telefonira, zatim se igra sa šalom. Sin šuti. Napokon majka progovori - pokazuje šal sinu.
Majka: Kako ti se sviđa ova boja? Je li bolja tamnija ili ova? A ova s preljevima? Što misliš?
Sin: Ne znam.
Majka: Kako ne znaš? Uopće nemaš smisla za modu. Uostalom, pogledaj se! Opet si obukao tu majicu. Jesam ti rekla da ju više ne nosiš!
Sin: Sviđa mi se.
Majka: Kako ti se nešto tako može sviđati? Što ti znaš? Nisi se nimalo umetnuo na mene.
Sin: (Šuti i gleda dolje.)
Majka: Jesi li bio na instrukcijama?
Sin: Bio sam.
Majka: Jesi li to napokon naučio? Kada sam ja bila u školi, nitko mi nije morao pomagati. Imala sam sve petice.
Sin: (Gleda začuđeno.) Mama, zar ti nisi išla na popravak iz matematike?
Majka: (Skoči.) Ti… Sram te bilo! Ja sam bila… Da si samo kao ja! (Stanka) Tko ti je to rekao? Jesi li ti to preturao po mojim dokumentima? Prasac jedan!
Sin: Pusti me na miru.
Majka: Na miru? Joj… (Zašuti i opet gleda u mobitel.)
(Dolazi djevojka s putnom torbom.)
Studentica: Dobra večer. Kada ide posljednji autobus? (Svi šute.) Moram uhvatiti ovaj autobus da stignem do prijateljice. Gazdarica me izbacila iz stana.
Glazbenik: A zašto te izbacila?
Studentica: Zaboravila sam isključiti peglu. Izgorjela je daska za peglanje, a pegla eksplodirala. Učila sam cijelu prošlu noć pa sam bila pospana.
Majka: Uvijek se uči po danu. Ja sam uvijek učila na vrijeme.
Glazbenik: Vi ste uvijek u svemu uzorni.
Majka: Pa da znaš i da jesam. Ja…
Radnica: (vraća se s posla u drugoj smjeni) Je li stigao taj autobus? Ne mogu više stajati na nogama.
Glazbenik: Ti si sigurno bila na nekom dobrom tulumu!
Radnica: Radila sam noćnu smjenu i umorna sam.
Glazbenik: Glupo je biti vezan za radno mjesto. Treba izabrati slobodno radno vrijeme. Pa neće mene nitko izrabljivati.
Radnica: (Umorno.) Daj šuti.
Majka: Ja ne bih radila na takvom radnom mjestu. To je ispod moje razine.
Radnica: A od čega ću živjeti?
Majka: Pa nađi bolji posao.
Radnica: Kad bih mogla…
Glazbenik: Mogla bi se baviti glazbom. Mogli bismo osnovati bend. (Komjutorašu) Možeš i ti s nama. Mogao bi biti bubnjar.
Kompjutoraš: Ostavi me na miru. Mrzim bubnjeve.
Studentica: A imaš li stan? Slobodnu sobu?
Kompjutoraš: Ja živim sam. Ne želim da mi itko smeta.
Glazbenik: Razumijem da se kloniš žena. One su naporne. Ali trebaš frenda.
Kompjutoraš: Ne treba mi nitko!
Majka: Treba naći dobru priliku. Žena ne može živjeti bez uspješnog muškarca.
Radnica: Kakvog uspješnog muškarca? Da mi dođe neki bez posla pa da ga još moram i uzdržavati.
Glazbenik: Pa kako ne razumijete? Život bez obveza je pravi život. Nas glazbenike uvijek progone neke ženske. A onda ti prekinu karijeru. (Obraća se kompjutorašu.) Ali ti bi mogao naći nekoga.
Kompjutoraš: Što će mi bilo tko? Stalno sam zaposlen, a zabavim se na internetu.
Sin: A meni ne daju da surfam na internetu.
Majka: Šuti! Ti imaš puno za učiti, znaš da moraš završiti fakultet. Moraš biti građevinar kao tvoj otac.
Sin: Ali ja ne znam matematiku.
Majka: Šta ne znaš! Platila sam ti najskuplje instrukcije.
Studentica: Moraš učiti, a nemaš ni stana.
Majka: Prvo ti nađi pravog muškarca, a onda studiraj. (Kompjutorašu.) Ti bi mogao pronaći djevojku.
Kompjuteraš: Ne želim nikakvu žensku da mi naređuje!
Glazbenik: Treba mi menadžer, pa kad si ti već toliko on-line mogao bi mi ugovarati poslove preko interneta.
Kompjuteraš: Ostavite me na miru!
(Trenutak svi šute, najnestrpljiviji je glazbenik.)
Glazbenik: Gdje je taj autobus? Ja moram na audiciju. Vozač autobusa je sigurno žena.
Studentica: Jesi li ti ženomrzac?
Glazbenik: Ma ne, ali žene su tako dosadne, samo te napadaju i slijede.
Kompjutoraš: Najbolje je biti sam.
Radnica: Ja ću sigurno ostati sama. Izgubit ću i posao.
Majka: Prava žena zna naći muškarca. (Sinu.) Što se samo vrpoljiš? (On je cijelo vrijeme miran.)
Sin: (Studentici.) Hoćete li vi sjesti?
Studentica: Može, hvala!

3. scena
(Svi se opet primire, gledaju na satove, premještaju se s noge na nogu. Druga vještica dolazi i zaledi sve osim glazbenika. Glazba počinje, ona ga doziva i pleše s njim. On je sve više u sedmom nebu. Zaljubljuje se. Ples prestaje, on se sav ošamućen vraća do putnika, oni se odleđuju.)
Glazbenik: Sretan sam! Sreo sam divnu djevojku.
Studentica: Zar ti ne bježiš od žena?
Kompjuteraš: Poludio je.
Majka: Žene su divne! (Sin je zaprepašteno gleda.)
Glazbenik: (sinu) Što ti buljiš? I ti ćeš upoznati neku krasnu curu.
Majka: Ja ću vidjeti je li krasna. Muškarci ništa ne znaju.
Radnica: Bar da ja nekoga upoznam…
Studentica: Gdje ću ja spavati? Završit ću u nekom pothodniku.
Treća vještica: (Hvata kompjutoraša. On se prvo opire. Ona ga gleda u oči, zavrti ga da se kao hipnotiziran okreće oko sebe.) Više nećeš biti sam. Treba ti djevojka. Treba ti prijatelj. (Konačno ga vraća na mjesto. On se smješka.)
Glazbenik: Koji ti je vrag?
Studentica: Što se s tobom dogodilo?
Kompjutoraš: (Studentici.) Pođi sa mnom, imam ležaj viška.
Sin: Prolupao je.
Majka: Ti šuti!
Radnica: Tko će mene pozvati?
Studentica: Jesi li siguran?
Kompjutoraš: Siguran sam. Glupo je biti sam.
(Svi se začuđeno gledaju.)
Glazbenik: I ja sam shvatio da žene mogu biti zabavne, ali ipak…
Studentica: Daj šuti, glava me boli od tebe!
(Dolazi prva vještica. Ona obilazi oko sina, ali on se pravi kao da ju ne vidi. Okreće glavu. Ona ga udara po ramenu, staje pred njega. On se okreće na drugu stranu.)
Majka: (Sinu.) Što to radiš? I ti si prolupao! (Ona ne vidi vješticu.)
(Vještica ponovno staje pred sina. On se okreće. Majka je zaprepaštena, gleda što se s njime događa. Vještica odvodi sina u stranu, ostali ostaju zaleđeni. Pokušava mu govoriti u uho, ali on stavlja ruke na uši.)
3. vještica: Slušaj me, ne zatvaraj uši. (Sin i dalje drži ruke na ušima.) Poslušaj me, neću ti učiniti ništa loše. (Sin nepovjerljivo gleda. Zatim polako odmiče ruke s ušiju. Vještica ga gleda u oči, kao da ga hipnotizira.) Od sada si slobodan. Ničega se više ne bojiš. Radi što želiš! (Daje mu čokoladu, sin odlazi na mjesto.)
Sin: (Studentici.) Ustaj, tu sam ja sjedio.
Studentica: (Zaprepašteno ustaje, mrmlja si u bradu) Neodgojeno derište…
Majka: Imam osjećaj da se nešto dogodilo. Jesi li ti negdje bio?
Sin: Nemam pojma. Sanjao sam.
Majka: Opet pričaš gluposti. Kako možeš sanjati kada si budan?
Sin: Uvijek sanjam otvorenih očiju, otkako znam za sebe.
Majka: Pa to je…
Sin: Kao da ti nešto razumiješ.
Majka: Ti si bezobrazan.
(Sin vadi čokoladu iz džepa, počinje jesti.)
Majka: Ti ne smiješ jesti čokoladu! Slatkiši su…
(Sin je uopće ne sluša, i dalje jede.)
Majka: Čuješ li ti mene?
Sin: Ne čujem.
Majka: Odmah to daj ovamo!
(Sin joj prkosi, pruža čokoladu pa povlači kad ona pruži ruku. Ona razrogači oči. Sin uzima njen šal i maše njime, smije se. Majka ga šokirano gleda, a onda se nasmiješi.)
Majka: To je pravi muškarac!
Sin: Ne idem više na instrukcije.
Majka: Kako ti želiš, sine.
Sin: Popodne ću provesti na internetu.
Majka: Pa nitko ti ne brani.
Studentica: Čini se da stiže autobus. (Kompjutorašu.) Gdje si?
Kompjutoraš: Stižem! (Uzima njenu torbu. Hvata je za ruku. Majka i sin također kreću.)
Majka: Idemo, sine.
Glazbenik: A gdje je moja idealna djevojka? Je li to bilo priviđenje? (Gleda radnicu.) Ni ti nisi loša. Voliš li glazbu?
Radnica: To mi je jedina razonoda.
Glazbenik: Da se nađemo sutra u 8?
(Svi odlaze. Čuje se truba.)
Glas vozača: Krećemo!
(Dolaze vještice.)
1. vještica: Ipak smo se zabavile.
2. vještica: Nije bilo loše.
3. vještica: Je li to glas pijetla? Požurimo djevojke, za noćas je dosta.

IZVJEŠĆE O ŽUPANIJSKOJ HŠS ''LiDraNo 2011''

Županijska razina HŠS ''Lidrano 2011'' održana je u Našicama 21. veljače (ponedjeljak) 2011. od 13.00 do 18.30 sati, a organizirana je prema odredbama Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, Agencije za odgoj i obrazovanje RH te Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu Osječko-baranjske županije, koji je imenovao Županijsko provedbeno povjerenstvo u sastavu:

 Eva Čeliković, prof., član - Prva srednja škola Beli Manastir

Karolina Buljević, prof., član - Škola za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti Osijek

Nikolina Mandić-Matijević, prof., član - Gimnazija A. G. Matoša Đakovo

Romeo Mihaljević, prof., predsjednik povjerenstva - Srednja škola Isidora Kršnjavoga Našice

 Županijsko provedbeno povjerenstvo imenovalo je prosudbena povjerenstva za svako od triju stvaralačkih područja:

 Literarno stvaralaštvo:

 Ivan Trojan, znanstveni novak, Filozofski fakultet u Osijeku

Blaženka Pavlović-Radmanović, Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica Našice

Marina Tomić, pjesnikinja

Novinarsko stvaralaštvo:

Sanja Račić, novinarka (HRT Radio Osijek)

Narcisa Bošnjak, novinarka (Glas Slavonije)

Ivan Ćosić, urednik TV Nasice.com portala

Dramsko-scensko stvaralaštvo:

Robert Raponja,kazališni redatelj i šef katedre za glumu i lutkarstvo(Umjetnička akademija u Osijeku)

Maja Lučić, asistent na Odsjeku kazališne umjetnosti, smjer gluma i lutkarstvo(Umjetnička akademija u Osijeku)

Ljiljana Silađi, prof. (Srednja škola Valpovo)

RADOVI I NASTUPI PREDLOŽENI ZA SUDJELOVANJE NA DRŽAVNOJ RAZINI

HŠS ''LiDraNo 2011''

LITERARNO STVARALAŠTVO

 NOVINARSKO STVARALAŠTVo

* Budući da, prema dogovoru Županijskog provedbenog povjerenstva ''LiDraNo 2011.'' na županijskoj razini smotre LiDraNo nije djelovalo zasebno povjerenstvo za videofilmsko i radijsko stvaralaštvo, videoradove i radijske emisije šaljemo na prosudbu državnom povjerenstvu za ta područja.

 DRAMSKO-SCENSKO STVARALAŠTVO