Provoditelj natjecanja bio je Hrvatski školski športski savez. Natjecale su se ekipe i momčadi iz atletike, krosa, stolnog tenisa, badmintona, rukometa, odbojke, košarke i malog nogometa. Na našem natjecanju iz rukometa za djevojke sudjelovalo je 6 najboljih ekipa. Ekipa Dugog Sela, Zagreba, Čakovca, Ploča, Rijeke i Đakova. Ekipe su bile podijeljene u dvije grupe.

U grupi „A“ bile su  Srednja škola Fra Andrije Kačića Miošića iz Ploča, ekipa Srednje škole Dugo Selo iz Dugog Sela i Gimnazija Antuna Gustava Matoša iz Đakova.

U grupi „B“ bile su  Prva riječka Hrvatska gimnazija iz Rijeke, Gimnazija Josipa Slavenskog iz Čakovca i Športska gimnazija iz Zagreba.

Dnevnik prvenstva

Prvi dan natjecanja naše djevojke su odigrale dvije utakmice. U prvoj utakmici koja je počela jako grubo djevojke su izdržale pritisak i grubost naših protivnica iz Dugog Sela i pobijedile rezultatom 14:13. Druga utakmica u grupi igrala se između ekipa Ploča i Dugog Sela, a Dugo Selo slavilo je rezultatom 17:15. Treća utakmica u grupi, a naša druga odlučivala je o prolazu u polufinale. Naše djevojke nisu smjele izgubiti više od jednog gola ukoliko su željele nastaviti svoj put dalje i igrati polufinale. To im je i uspjelo. Iako poražene od Ploča rezultatom 12:11 uspjele smo se plasirati dalje, no taj poraz nam je donio drugo mjesto u skupini što nas je u polufinale vodilo na prvoplasiranu ekipu skupine B, ekipu iz Čakovca koju smo željele izbjeći u polufinalu pod svaku cijenu. Ekipa iz Čakovca uvjerljivo je ostvarila dvije pobjede u grupi i zasluženo postala glavnim kandidatom za osvajanje zlata na ovom prvenstvu. Budući da naše djevojke već tradicionalno biraju teži put i ovo prvenstvo nije bilo iznimka. U polufinalu su nas dočekale ljute protivnice iz Čakovca i znale smo da će ta utakmica biti čvrsta, gruba i teška, da će to biti „finale prije finala“ i da se za nju moramo jako dobro pripremiti kako taktički tako i psihološki. Večer smo iskoristile za analizu onoga što je bilo dobro i onoga što nije bilo dobro na odigranim utakmicama, te za pripremu najvažnijeg dana natjecanja, kako moje djevojke vole reći dana „D“. Djevojke su još u Đakovu napisale „motivirajuće pismo“ njima i meni, kojeg su pročitale dok smo u zajedničkoj sobi dogovarale  što svaka od njih mora učiniti sutra na terenu, te s tim u mislima pošle na spavanje već u 22 sata.

Osvanuo je i taj drugi dan natjecanja. Uslijedilo je polufinale i kako smo i pretpostavile bilo je teško, a nadasve dramatično. Utakmicu smo završile neriješeno u regularnom dijelu, te je uslijedilo odigravanje sedmeraca koje je uvijek lutrija, ali kada na golu imate golmanicu Vlatku Tokić koja kada je najteže brani odlično, djevojke ( Luciju Bogdanović, Ivanu Zirn, Helenu Prskalo, Helenu Barić i  Mariju Penava) koje kada treba imaju hladnu i hrabru glavu, kao i navijačice  naše košarkašice, nema mjesta panici. Pobijedile smo rezultatom 15:14 i izborile naše jako željeno finale. Naš slogan kojeg smo jako i glasno izgovarale na svakom početku utakmice kao i na time out- u

„ Inati se Slavonijo…“ zaorio je dvoranom. Medalju smo izborile, samo je sada bilo pitanje kakvog sjaja, a budući smo prošle godine bile srebrne ništa osim zlata nismo prihvaćale. Uslijedilo je finale gdje nas je čekala ekipa Dugog Sela koja nam je željela vratiti za poraz u grupi. Ne treba reći da su djevojke imale ogroman motiv i želju za pobjedom. Poput pravih lavica borile su se na terenu, podnosile udarce i hrvačke zahvate, ali u finalnoj utakmici postojala je samo jedna ekipa. Ekipa školskog športskog društva Mladost '96. Pokazale su zašto su najbolje. Pobijedile su rezultatom 16:12,a valja napomenuti da su  cijelo vrijeme utakmice vodile 5, 6 golova razlike. Kada je sudac oglasio kraj, našem veselju, suzama radosnicama, pjesmi i slavlju nije bilo kraja.

I kada se osvrnemo sada na kraju, na cijelo prvenstvo možemo zaključiti da je bilo svega. Bilo je smijeha, bilo je suza, bilo je za Noru, bilo je za Slavoniju, ali ova medalja je djevojke samo za Vas. Hvala što ste mene kao vašu profesoricu, cijelu školu i Županiju učinile ponosnima!!!!

I znam da to nije kraj, šuška se o Turskoj i svjetskom prvenstvu. Pa tko zna ,možda uz malo sreće ponovimo naš prošlogodišnji uspjeh, plasman na Svjetsko prvenstvo. Nije gotovo, ništa nije gotovo, naš put se nastavlja i idemo do kraja, a do tada uživajte u ovome što ste učinile, budite ponosne jer  ne postaje se prvak države svaki dan!!!

Za ekipu ŠŠD „Mladost'96.“ nastupale su: kapetanica Marija Penava 2.b, Helena Prskalo 2.b, Marina Tadić 2.b, Vlatka Tokić 2.b, Iva Domjanović 2.b, Marija Matasović 2.b, Ivana Zirn 2.a, Bernarda Vukadin 2.d, Barbara Živaljić 2. D, Helena Barić 2.c, Lucija Bogdanović 2.c, Ana-Maria Jagodić, 2.c, Marina Dubravac 1.c, Ela Mandarić 4.b, voditeljica ekipe: Mirela Šunda, prof.