Božiću prethodi priprava. Crkvena priprava se zove advent ili došašće, a počinje prvom nedjeljom adventa.

Nekoć su je posebno označavale mise zornice, danas sačuvane po selima. U naše vrijeme sve prisutniji znak adventa, koji ukazuje na Božić, postaje adventski vijenac, posebno u gradskim sredinama. I nekoć i danas u adventu vjernici pristupaju ispovijedi i pričesti, da bi tako slavili blagdan Božića u punoj vjerničkoj opredijeljenosti. Vjernička priprava se ne može svesti samo na taj spomenski sadržaj, pa advent predstavlja crkvenu pripravu koja želi upraviti vjernike samo-prosudbi vlastitog života i djelovanja u svjetlu kršćanskog morala. Kao neposredni znak dostatne pripravljenosti na proslavu Božića traži i osobit čin pokore, pristup sakramentu pomirenja ili ispovijedi. Upravo po adventskoj ispovijedi i božićnoj pričesti Božić ima značenje obnove i novog zaleta u vjerničkom životu.

Božićnu pripravu narodno nazivlje izričito usmjeruje Božiću nazivajući dane sv. Katarine, Bezgrešnog začeća ili sv. Lucije prvo čelo Božića tako da božićni krug zimskih narodnih običaja započinje s vremenom adventa, a završava sa Svijećnicom i danom sv. Blaža. Počimanje tog božićnog kruga dijelom odstupa od početka vremena crkvene priprave za Božić, jer se u nekim hrvatskim krajevima spomenutim danima počimanja mogu pribrojiti i dani sv. Barbare i sv. Nikole, također bogati narodnim običajima.