koja (živi i ) radi u knjižnici. Kada govori- šapuće, kada hoda- ide na prstima. Između knjige i filma, uvijek bira knjigu. Ako je mlađa, služi za zaljubljivanje, ako je starija, služi za iskorištavanje – lektiru drži u malom prstu. Napamet zna svu antologijsku poeziju i prozu. Prema učenicima je nježna i blaga, osim kada ne vrate knjigu na vrijeme. Ako je učenik knjigu išarao, zgužvao, pokidao, zagubio ili izgubio, knjižničar(ka) ga progoni u javi, ali još više u snu (pojavljuje se kao noćna mora).