2006-02-22 12:35:00 DOBROTVORNA AKCIJA ZA RIJEČKI AZIL
Sve je počelo jednog običnog popodneva u Pet shopu na Srdočima, dok je ljubazna i iznimno pričljiva prodavačica, žarom istinskog ljubitelja životinja, ganutljivo pričala o nevoljama napuštenih pasa u riječkom azilu koji čekaju udomljenje, o često vrlo tankim zalihama hrane i nedostatku deka koje bi im pomogle preživjeti zimu. Predložila sam prijateljicama da u školi pokrenemo dobrotvornu akciju prikupljanja hrane i odjeće za riječki azil.
Odaziv je bio više nego odličan. U samo tjedan dana prikupili smo oko 15 kg hrane u konzervama i dehidriranom obliku, desetak toplih deka i komada razne tople odjeće. Na glavnoj prometnici koja vodi prema Viškovu, oko dva kilometra od samog Grada Kastva, s desne strane, proteže se jedva uočljiv, neugledni i neasfaltirani put. Na samoj prometnici nema nikakve oznake, pa je azil, ukoliko niste dobro upućeni, vrlo teško pronaći. Put je prilično uzak, prepun rupa i kamenih izbočina, a za vrijeme kiša, obiluje blatom.
Nakon samo nekoliko metara počinje horor film: put se drastično sužava, ali ne zbog konfiguracije terena, već zbog divljeg deponija!
Nakon pet minuta mučne vožnje put se širi, a trošni drveni kućerak i umiljata siva kujica nagoviješćuju da smo na cilju. Mala radoznalica veselo maše repom.
Azil je smješten u jednoj kotlini i okružen je šumom. Kavezi su mali, trošni, vrlo neugledni, ostali još iz vremena kad je ondje bilo uzgajalište fazana. Psi u njima nemaju dovoljno prostora, a u jednom se istovremeno nađu i tri, čak i četiri psa. Zdjelice za hranu okružene su psećim izmetom, a pod čini gola zemlja. U kišnim razdobljima psi, a i volonteri, doslovce gacaju u blatu do koljena. Kažu da je svaka, pa i najmanja pomoć dobrodošla i pozdravljaju svaku dobrotvornu akciju. Kažu da se Grad Rijeka obećao pobrinuti za novu lokaciju na kojoj bi bio sagrađen azil s humanijim uvjetima boravka, slično utočištima u susjednoj Austriji, gdje su boksevi prostrani i betonirani, pa su higijena i svakodnevni život pasa na znatno većem nivou, no problem je u tome što nijedna riječka općina ne želi azil na svom području, navodno zbog zagađenja. Odlučili smo nastaviti s dobrotvornom akcijom. Psi iz riječkog azila nikome ništa nisu skrivili i imaju pravo na dostojanstveniji život no što ga imaju. Svatko od nas, malom nesebičnom gestom, može dokazati da je ljubazan, samilostan i da ne zatvara oči, već doprinosi poboljšanju kvalitete života napuštenih pasa. Ćurčić Barbara 3 c
|
Gimnazija Eugena Kumičića Opatija |