balet Daphnis i Chloe

petak, 28. siječnja u 19:30

koreograf i redatelj: Staša Zurovac

dirigentica: Nada Matošević

scenograf: Žorž Draušnik

kostimografkinja: Katarina Radošević Galić

predstava traje oko sat i 10 minuta i izvodi se bez stanke

Daleko od uobičajenog poimanja baletne glazbe, i čini mi se, prilično ispred svog vremena, Maurice Ravel je za Ballets Russes Sergeja Djagiljeva skladao Daphnis i Chloé – koreografsku simfoniju u tri djela. Riječ je o čudesnoj, ambijentalnoj glazbi nekih viših sfer.

Prelijepi mladi par Daphnis i Chloé (Vladimir de Freitas Rosa i Camila Izabel Moreira) ideal su tjelesne harmonije te ljepotom (po antičkim mjerilima kalokagatije) stječu pravo na ostvarenje ljubavi, makar – intervencijom svemira. Na njihovoj strani je još moćni Pan (Andrei Köteles), koji se začudnim efektom otvaranja blende pojavljuje iz zelene svjetlosti kao nadnaravno biće koje svevidećim okom saznanja luta labirintima nesvjesnog, i nimfa Syrinks (Cristina Lukanec) kao Panovo (pra)sjećanje na ljubavnu čežnju. A crni gusari predstavnici su one druge, tamne strane koja upada u svjetlucavu bjelinu nimfi i na trenutak narušava idilični svijet ljubavi. 

Ostajući u dimenziji znakovite scenske simbolike svemira (svemira koji se otvara u nama kao rezonanca onom velikom i nedokučivom oko nas) Zurovac vraća priču na planetu Zemlju i za epilog priče o Daphnisu i Chloé odabire znameniti, u svakom pogledu izazovni i uvijek ponovno čitan i isčitavan Ravelov Bolero. Sada svi plesači, pomiješane bijele i crne snage sjede mirno na kubusima, kružno postavljeni oko mladog para koji je u centru rotacijske pozornice, koja se tijekom cijelog Bolera lagano (o)kreće. Prvi impuls će krenuti od plesačice u centru, Chloé, strasno i lagano; preuzet će ga Daphnis, pa će neko drugo biće zauzeti njihovo mjesto, impuls će se pojaviti i na rubovima, postupno se prenositi, da bi na kraju sva tijela (žudnje) živjela, disala, propinjala se u snažnoj organskoj pulsaciji glazbenog ritma i nezaustavljivoj rotaciji – planeta.

                                          Maja Đurinović, KULISA.eu, 31. svibnja 2010.