Hrvatski književnik Antun Gustav Matoš umro je u Zagrebu 17.03.1914. u 40-toj godini života. Ovaj osebujni pisac i novinar u svom kratkom životu bio nesputani intelektualac, propali student, emigrant, vojni bjegunac, gorljivi domoljub, beskompromisni kritičar svijeta oko sebe, boem i beskućnik. Pisao je pjesme, feljtone, eseje i putopise te je nezaobilazna karika u povijesti razvoja hrvatske moderne književnosti. Najpoznatija djela: novela „Cvijet sa raskršća“, putopis „Oko Lobora“…          

„U vašem programu vidim mnoge egzotične predmete, ali ne vidim jednoga koji bi trebali učiti đaci svih fakulteta: hrvatskog jezika. Vjerujte, da ga neće naučiti do groba: tako je bogat i težak. – Jer i jezik je produkat naše zemlje kao mi, kao savski šljunak ili bjelolist i pjenišnik hrvatske Alpe. Hrvatski jezik je proizvod odnošaja Hrvata prema Hrvatskoj, prama prirodi, prama polju, gori, šumi i zraku, prama našim cvjetićima i našim planetima što 'kolo vode' kod Preradovića, i zato naš jezik ima sve posebne boje, zvukove, oblike i osebine naše zemlje; buran kao senjska bura, mekan kao dvojnice, zanijet kao procvjetala grana ružmarina, tužan kao kraška pustolina, veseo kao tambura i dubok kao mrak naših šuma i tragika našeg mora. Samo lijepa naša domovina mogaše stvoriti ljepotu divnog našeg jezika, divotu naših riječi krasnih kao naši otoci, 'lijepi vrti morem plivajući'."

     KRISTALI DUHA - misli i pogledi Antuna Gustava Matoša (str. 216.-217.)

                          https://www.youtube.com/watch?v=vrLD-jdwusA