ZAUSTAVLJENI U SKOKU

mir s vama

zaustavljenim u skoku

predalekim od svijeta

strancima među živima

list pada za listom

pod brončanim križem

gdje vi počivate i vjetar

nosi vaše glasove u lišće

skuplja boje vaših lica

kada se lišće zavrtloži

netko nemiran hoda oblacima

i mi mislimo o nestalima

nije li to tužna pjesma

koja se može čuti u lugu

oko vojničkog groblja?

to nije tužna pjesma

o prolaznosti vremena,

sjećamo se onih koji su bili

život u našim životima

jer sa tri rane dolaze

oni u ratu nestali i

zauvijek odsutni

neka će djevojka uporno

ostavljati ružu samoće

po zakutcima svijeta

njihovim obiteljima

svaki će korak

biti težak

u snovima

mi ćemo ih sretati žive,

kao da će nam se svaki čas

pridružiti za stolom

                                                Tomica Bajsić