Prvu godinu redovništva nastojala je oko savršenosti tako odlučno da se živčano i tjelesno brzo dokrajčila. Upala je u stanje sveopće anemije, a zatim je kroz četiri dana bila posve ukočena. Svima je izgledalo da će umrijeti i već su sve pripremili za sprovod. No, ona se najedanput probudila iz svoga mrtvila i ukočenosti te sama otklonila posvećeni vosak.

Radi obnove Karmela Terezija je krstarila cijelom Španjolskom. Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi je zaustavila. Tada je počela pisati svoja glavna književna djela: "Moj život", "Put savršenosti", "Zamak duše", "Osnuci", kao i nebrojena pisma, te svjedočanstva uzvišene mistične lirike.

Umrla je u noći s 14. na 15. listopada 1582., upravo kada je stupila na snagu gregorijanska reforma kalendara.

Papa Pavao VI. proglasio ju je 27. rujna 1970. prvom od žena, naučiteljicom Crkve.

Spomendan joj je 15. listopada, a zaštitnica je, između ostalog, Španjolske, grada Požege, bolesnika, izrađivača čipke. Tijelo joj je ostalo neraspadnuto.

Neka te ništa ne zbuni, Ništa ne uplaši!

Sve prolazi;

Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti.

Strpljivost sve postizava.

Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje;

Bog je jedini posve dostatan.