Blaženi Alojzije Ivan Orione, rodio se u Pontecurone u Tortonskoj biskupiji 23. lipnja 1872. godine od poštenih i skromnih roditelja. Njegova majka, mudra odgojiteljica, značajno je pridonijela u njegovom kasnijem radu s mladima.

S 13 godina ulazi u „Družbu Male Braće" u Vogheri, no nažalost uslijed teške upale pluća morao se vratiti svojoj obitelji. Kad je ozdravio pomogao je ocu raditi na popločenju ulica, iskustvo koje će se pokazati korisnim za razumijevanje patnji i duševnog ustrojstva radnika.

Ušao je 1886. godine u oratorij koji je vodio don Bosco, gdje ostaje tri godine. Znanje i iskustvo tog svetca, nije se više izbrisalo iz njegove duše i obilježilo je glavnu smjernicu za svoje buduće djelovanje u odgoju mladih.

Neočekivano napušta Salezijansku Družbu i 1880. godine, ulazi u sjemenište u Tortoni gdje dvije godine uči filozofiju. U crkvi ima priliku susretati mlade te ih okuplja i u svojoj maloj sobi podučava vjeronauk.

Mladi klerik Alojzije Ortone 3. srpnja 1892. svečano otvara prvi oratorij koji nosi ime „Sveti Alojzije"; sljedeće godine uspijeva otvoriti konvikt zvan Sveti Bernardin kojeg je odmah počelo pohađati stotinjak dječaka.

Zaređen je za svećenika 13. travnja 1895., i služi prvu Svetu misu među svojom omladinom koja se u međuvremenu premješta u bivši samostan Svete Klare.

Založio se svim svojim snagama u brojnim aktivnostima: posjetu siromašnih i bolesnih, borba protiv masonstva, širenje zdravog tiska, učestale propovjedi, skrb o dječacima.

Postaje glavi stožer za pružanje pomoći od državne i Crkvene vlasti. Papa Pio X. postavlja ga za vrhovnog Poglavara Mesinske biskupije.

1940. umire te se na taj dan obilježava blagdan njemu u čast.