U utorak 19. ožujka 2024. na Fakultetu za fiziku Sveučilišta u Rijeci održana je jednodnevna radionica od 10 do 17 h u okviru programa “International Masterclass in Particle Physics” namijenjena srednjoškolcima. Ondje su sudjelovali i dvojica učenika iz 4.k razreda Matteo Denjagić i Dominik Jurić. Temeljna je aktivnost bila analiziranje stvarnih podataka iz CERN-a, najvećega znanstvenog laboratorija na svijetu za nuklearna istraživanja na području fizike elementarnih čestica koji se nalazi u Meyrinu, u Švicarskoj.

U prijepodnevnome programu (od 10 do 12.30 h) bila su četiri različita predavanja. Prvo predavanje održao je dr. sc. Darko Mekterović: “Standarni model čestica i eksperimentu na CERN-u" u kojem je glavna tema istraživanje elementarnih čestica (leptoni i hadroni), utjecaj fundamentalnih sila na njih te radioaktivni raspad kemijskih elemenata i nastajanje novih; način funkcioniranja CERN-a i njihov istraživački program od standardnoga modela atoma i njihovih izotopa do supersimetrije i njihovih kozmičkih zraka koristeći najmoćniji akcelerator na svijetu Veliki hadronski sudarač (LHC). Drugo predavanje održao je dr. sc. Mateo Paulišić: “Otvorenost i suradnja u znanosti” u kojem je iznio zanimljive činjenice o ljetnoj školi fizike i kemije Les Houches na francuskim Alpama, gdje je većini polaznika u povijesti dodijeljena Nobelova nagrada na području prirodnih znanosti, i (ne)mogućnosti pristupa znansatvenim člancima na internetu te koliko je potrebno odricanja, sati truda, genijalnih pothvata i potpore za ostvarivanje briljantnih uspjeha. Treće predavanje održao je student astrofizike Karlo Mrakovčić: “Neuronske mreže i njihova primjena u fizici” gdje je uspoređivao neurone u ljudima te u algoritmima i strojnom učenju te objasnio njihovu primjenu u astrofizici koje imaju utjecaj na satelite, ulogu u potrazi za potencijalno opasne asteroide i tamnom materijom i klasicifikacijom galaksija, a najpoznatiji stroj koji ima takvu sličnu primjenu jest riječko superračunalo Bura koje se čuva u podrumu riječkoga Sveučilišta. I za kraj jutarnje radionice predavači su predstavili demonstracijski pokus “Kozmički mioni” koji se temelji na detektiranju lokacije miona s pomoću komorne maglice, prolazak atmosferskih miona kroz alkoholnu paru i ostavljanja tragova kondenzacije u obliku maglice i analiziranje tragova.

U poslijepodnevnome predavanju (od 14 do 17 h) bio je glavni dio radionice. Sudionici su u informatičkoj učionici imali samostalni istraživači rad. Glavni je cilj bio samostalnom analizom doći do podataka o energijama čestica koje su sudjelovale u pojedinome procesu kao glavni eksperiment u CMS-u (Kompaktni mionski solenoid) čija je svrha otkrivanje i proučavanje Higgsovog sektora standardnoga modela čestica. Upisivanjem izmjerene energije u tablice, punili su se histogrami kako bi se pojavili signali o Higgsovome bozonu, čestici koja je uvedena kao teorija objašnjenja kako je nastankom svemira urušena slaba nuklearna sila pa je nastao veliki broj subatomskih čestica.

Nakon istraživačkoga rada, podatci polaznika pridruženi su u sustav gdje su također bili smješteni podatci iz ostalih država iz Europe koje su istodobno sudjelovale na radionici, a posljednjih sat vremena radionice održala se videokonferencija sa znanstvenicima CERN-a gdje su sudjelovale neke škole iz Hrvatske i ostalih europskih država. Znanstvenici su vodili diskusiju o dobivenim rezultatima gdje je također bila i prilika postaviti im nekoliko pitanja vezano o elementarnim česticama i o samome CERN-u.

KRATKI OSVRT SUDIONIKA:

“Sudjelovanje u toj radionici stvorilo nam je nove vidike i shvaćanja na području subatomske (moderne) fizike. Otkrilo nam je mnoge zanimljivosti i odgovorilo na neka pitanja vezano za funkciju CERN-a: funkcija LHC-a, svakodnevni rad na CERN-u, nastanak i svrha elementarnih čestica i sl. Predavanja su bila poprilično diskusijska s obzirom na činjenicu da je dio subatomske fizike neistražen (pravi model atoma, struktura svemira,...) pa su se uglavnom bazirala na teorijskoj fizici. Nama je dosta pomoglo u shvaćanju složenosti moderne fizike te u kojem bismo se se smjeru najviše mogli iskazati što se tiče budućnosti. Stoga bi svima koje zanima znanstveno-istraživačko područje, kada se sljedeći put pojavi prilika, preporučili da sudjeluju u takvoj radionici da steknu početno iskustvo, vide jesu li dobri u tome području, jesu li zadovoljena njihova očekivanja i bi li mogli u budućnosti doprinijeti tome području.”

Slike su preuzete sa: https://www.phy.uniri.hr/~mateo.paulisic/masterclass/dist/galerija_rijeka2024.html