Srdačnu dobrodošlicu priredili su nam braća salezijanci i svećenik Mario Tomljanović, župnik Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije Assunta u Rijeci, kojemu su se posebno obradovali naše nastavnice i nastavnici, koji se vlč. Maria spominju kao učenika SKG. Vlč.Mario Tomljanović je studirao i doktorirao u Rimu te se odazvao na poziv našeg Ravnatelja don Nike Tunjića da predvodi ovogodišnju duhovnu obnovu. Vlč. Mario je naglasio značaj i važnost nastavničkog posla. Biti nastavnik jest poziv, koji predstavlja veliku odgovornost i obvezu jer naše riječi, a naročito naša djela oblikuju živote mladih ljudi, naših učenika, čije nam je obrazovanje, odgoj kao i psihičko, fizičko i emocionalno zdravlje i sazrijevanje povjereno. Vlč. Mario je na primjerima iz Svetog pisma pokušao opisati smisao našeg poziva. Ono što odlikuje izvrsnog nastavnika i pedagoga jest strpljivost, no strpljivost nije dovoljna odlika za nastavnika katoličke škole. Uz strpljivost potrebna je i poniznost, poniznost pred Bogom i pred bližnjima, što je teška zadaća, no jedini pravi put uspjeha za nastavnika vjernika. Gospodin kaže kako će se od onih kojima je mnogo dano, više i tražiti, stoga trebamo prigrliti ove riječi i osvijestiti darove i talente nama povjerene te ih mudro i s mnogo ljubavi i predanja kako dolikuje duhu kršćanstva primjenjivati u svakodnevnom radu, u služenju bližnjima, u odgoju i obrazovanju povjerenih nam mladih.

Nakon predavanjavlč. Maria uslijedilo je pokorničko bogoslužje u kojem smo potaknuti razmišljanjima don DragutinaDetića imali priliku preispitati naše savjesti i osvijestiti naša djela i riječi. Sveta misa uslijedila je nakon pokorničkog bogoslužja, a predvodio ju je naš pedagog don Šime Zubović, koji nas je podsjetio na spomen - dan Svetog Ignacija Antiohijskog, biskupa i mučenika, Petrova nasljednika u antiohijskoj Crkvi koji je 107. godine za vladavine cara Trajana u Rimu podnio mučeništvo.

Nakon svete mise uputili smo se na zajednički ručak, koji je prošao u veselom i prijateljskom ozračju, da bi nakon ručka u popodnevnim satima uslijedio posjet Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini. Na Udbini nas je dočekao župnik Crkve hrvatskih mučenika vlč. Tomislav Rogić, koji nas je proveo kroz čitav kompleks Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Ideju o izgradnji Crkve hrvatskih mučenika na Udbini iznio je gospićko–senjski biskup mons. dr. Mile Bogović 2002. godine naglasivši potrebu da se na Krbavi obilježi veliko stradanje 9. rujna 1493. kao i žrtve svih ratnih stradanja u hrvatskoj povijesti. Crkva hrvatskih mučenika dovršena je i blagoslovljena 2010. godine te je mjesto okupljanja brojnih vjernika i hodočasnika iz svih krajeva Lijepe Naše i inozemstva. 

Naše okupljanje započeli smo na trgu ispred crkve gdje se nalazi spomenik papi Ivanu Pavlu II. koji je na pragu trećeg tisućljeća izjavio: „Neka narodi ne prepuste zaboravu one koji su pretrpjeli mučeništvo“. Upravo su te riječi bile poticaj za izgradnju spomen – crkve svim hrvatskim mučenicima. Kip je djelo akademskog kipara Slavena Miličevića iz Zagreba. Župnik Rogić nas je potom otpratio u Spomen park, koji sačinjavaju temelji župne crkve sv. Nikole koja je do temelja srušena 1949. teje simbol je stradanja u II. svjetskom ratu, a Vukovarski križ, koji se također nalazi u Spomen parku, simbol je stradanja u Domovinskom ratu. Zanimljivost Spomen parka predstavlja veliki memorijalni zid na kome se postavljaju Spomen-kamenja svih hrvatskih žrtava stradalih u ratovima. Nakon molitve u Spomen parku župnik Rogić je održao predavanje o nastanku Crkve hrvatskih mučenika (od same ideje do konačne realizacije i blagoslova Crkve 2010. godine). Uslijedio je obilazak Muzeja Crkve hrvatskih mučenika čiju postavu čini zbirka radova (ručno izrađenih predmeta za potrebe nekadašnjeg seoskog kućanstva, različita kola, plugovi, zaprege kao i slike od drvenog mozaika) gospodina Stjepana Brezića, rođenog nedaleko Krbavskog polja, koji se nakon II. svjetskog rata odselio u Kanadu. U želji da svojim unucima prenese obilježja hrvatske povijesti kako ne bi zaboravili svoje podrijetlo i kulturno – povijesnu baštinu, gospodin Brezić je osmislio i izradio zanimljive i vrijedne predmete i slike, a nakon što su unuci odrasli, gospodin Brezić je svoju zbirku velikodušno poklonio Crkvi hrvatskih mučenika.  

Duhovnu obnovu zaključili smo molitvom i zahvalom Gospodinu na prekrasnom danu ispunjenom bogatim sadržajima i zanimljivim susretima, koji su nas svojim porukama potaknuli na ustrajnost u našem pozivu i na zahvalu Gospodinu na svim darovima kao i na mogućnosti da povjerene nam darove prenesemo na naše mlade jer „različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin“ (1. Kor 12, 4-5). 

Galerija slika duhovne obnove:

"><br />View the slide show