Kao prvo odredište našega puta odlučili smo se za Šibenik, najstariji samorodni jadranski grad. Provlačeći se kroz uske ulice nailazili smo na glavna obilježja srednjovjekovne jezgre grada uključujući crkvu i samostan sv. Frane uz spomenik Petru Krešimiru IV. te mnoge trgove omeđene venecijanski-crvenim zgradama. Najljepši biser je, naravno, bila katedrala sv. Jakova. Remek-djelo Jurja Dalmatinca obiluje vijencima, apsidama, lukovima, korintskim kapitelima, lezenama, okulusima, monoforama i mnogim drugim elementima koji se (nažalost) ne mogu nabrojiti u samo jednom školskom članku. No, kao posebnu karakteristiku želimo izdvojiti tzv. fantaziju iluzije - izvana malena, iznutra velika. Kako je to moguće? Već spomenuti majstor Dalmatinac maksimalno je iskoristio konfiguraciju terena te naivnost naših očiju i sve usmjerio prema oltaru uz visinu bačvastog svoda od čak 19 metara. Od vanjskog je izgleda vrijedan spomena Jurjev vijenac od ljudskih glava; tko su ti ljudi bili, što su radili, ne zna se, ali ono što je sigurno je da nas upućuju u tadašnji život. Još jedna posebnost ove katedrale je unutrašnja krstionica sa krsnim zdencem u sredini. Mnoštvo reljefnih detalja u tako malom prostoru nemoguće je smjestiti u glavu. Nakon nevjerojatnih posjeta gradskih znamenitosti uz kišan pozdrav uputili smo se prema autobusu i našem sljedećem odredištu.

Poslije Šibenika došli smo u Škabrnju gdje smo vidjeli spomen-obilježje masovne grobnice i zapalili svijeću.

       Kada smo stigli u Zadar u popodnevnim satima, posjetili smo Zadarsku rivu, uživali u pogledu na ljepote Zadarskog kanala, otoke Ugljan i Pašman. Slušali smo neprekidan koncert mističnih tonova "orkestra prirode" istovremeno s "najljepšim zalaskom sunca na svijetu" dok su kružni rasvjetni elementi proizvodili prekrasnu svjetlosnu igru u ritmu valova i zvuka morskih orgulja.

      Vjerojatno najiščekivanija destinacija bio je - hostel. Umor i bol nisu nas spriječili da se zabavimo, zbližimo i jos bolje povežemo 4 razreda naše generacije.

      Sljedećeg dana, u jutarnjim satima, posjetili smo dva zadarska muzeja: Muzej antičkog stakla i Muzej zlata i srebra u sklopu benediktinskog samostana sv. Marije. U Muzeju antičkog stakla vidjeli smo više od 3000 staklenih predmeta iz raznih perioda od 1. st. pr. Kr do 5. st. Na prvom katu prezentirana nam je izrada staklenih perlica taljenjem staklenih štapića. Te su perlice bile korištene za nakit ili za skidanje uroka. Na drugom katu izloženi su raznoliki predmeti nađeni na području Zadra. Tako smo vidjeli urne raznih vrsta, stakleni pribor za jelo, nakit, posude za parfeme ili otrove i brojne druge antičke predmete. Na zadnjem katu vidjeli smo izradu tih staklenih posudica koje je izrađivao staklopuhač Marko Štefanac.

Stalna izložba "Zlato i srebro grada Zadra" prikazuje više od 200 raznih predmeta koji su bili korišteni u tom samostanu. Većina predmeta zapravo su pokloni velikaša za crkvu. Kroz izložbu provele su nas 3 časne sestre koje čuvaju tu dragocjenost unutar samostana. U prvom dijelu vidjeli smo predmete korištene u liturgiji zajedno s ukrasnim predmetima. Iduća prostorija bila je prepuna slika na kojima su prevladavali religiozni motivi. Većina ih je bila naslikana na platnu, a stari drveni krov je također bio bogato oslikan, no on je u 2. svjetskom ratu srušen te smo od njega vidjeli samo jedan mali dio.Za kraj vidjeli smo staru crkvicu s poznatim raspelom starim više od 2000 godina.

U popodnevnim satima krenuli smo prema Metkoviću i naposljetku sretno stigli svojim domovima. Iako su nam vremenske prilike otežavale put, nisu nam pokvarile doživljaj. Putovanje je bilo poučno i zabavno.

​

Ana Markić, 2.a, Marta Gabrić, 2.b, Mirta Ivić, 2.c, Iva Goluža, 2. d