Sljedećeg dana, započeli smo s hodanjem u ritmu muzike i zaustavljanjem kad ona stane, nešto poput igre Kipova. Također smo sami izrađivali i rekvizite. U početku smo mislili da ćemo morati učiti puno teksta napamet ,no predstavu je gospođa Boos sastavila od naših vježbi, ideja, rečenica i kratkih igrokaza. Zadnji dan radionica bio je i najdulji dan. Sva predstava je bila pripremljena i trebalo je zapamtiti redoslijed. Ukupno smo predstavu u trajanju od 17 minuta isprobali taj dan 4 puta ako ne i više.

Nakon trodnevne radionice u Metkoviću, 13. travnja rano ujutro krenuli smo prema Varaždinu u pratnji profesorica njemačkog jezika Ane i Svjetlane Bebić. Tijekom putovanja marljivo smo ponavljali tekst te na odmorištu Janjče, u blizini Zagreba, odglumili predstavu pred nekolicinom prolaznika.

U Zagrebu smo ispratili kazališnu pedagoginju Nadine Boos. U večernjim satima stigli smo u Varaždin gdje smo se smjestili u Hotel Varaždin koji se nalazi u centru grada. Ujutro smo imali generalnu probu u HNK Varaždin, a nakon toga uživali smo razgledavajući barokni grad. Nako ručka uputili smo se iz Varaždina u obližnju općinu Vidovec gdje smo u Osnovnoj školi Vidovec imali kreativne radionice na njemačkom jeziku. Bili smo podijeljeni u šest grupa po petnaest učenika i ukupno smo odradili 90 minuta radionica koje su bile predvođene glumcima i kazališnim pedagozima. Jako smo se zabavili upoznavajući učenike i studente iz drugih škola, igrajući igre i radeći vježbe koje poboljšavaju našu koncentraciju i glumačke sposobnosti. Kod igara i vježbi je bilo jako bitno slušati i pratiti ostale učenike kako bismo znali nastaviti igru, baš kako je bitno i u glumi.

Nakon radionica smo se vratili u hotel, obukli kostime, ponijeli rekvizite i otišli u kazalište pogledati ostale izvedbe. Nestrpljivo smo čekali svoj nastup, a gledajući njihove izvedbe skupili smo hrabrost. Naša predstava trajala je 15 minuta, nakon koje smo dobili gromoglasni pljesak. Bili smo ponosni na sebe jer je sve prošlo lakše od očekivanog. Ostatak večeri smo proveli u hotelu družeći se. Sljedećeg jutra, nakon mise i šetnje po gradu uputili smo se prema Metkoviću, gdje smo stigli predvečer.
Što više spomenuti nego to da smo se odlično zabavili. Drago nam je i zahvalni smo našim profesoricama što su nam omogućile da na ovakav zabavan način  obogatimo naše znanje njemačkog jezika.