Papa Benedikt XVI. u svojoj knjizi Božićni blagoslov (Meditacije, str. 41) ovako donosi povijest božićne jelke:
“…Povijest Božićne jelke vodi unatrag u 1694. godinu. U to doba Stayer je dobio novoga zvonara i zborovođu, koji je bolovao od epilepsije, tj. padavice, kako to bezazleno kaže kronika. U Melku, odakle je došao, zvonar se upoznao sa štovanjem djeteta Isusa pa je u dubini jedne jelke srednje veličine stavio sliku Svete obitelji i tamo obavljao svoju pobožnost nakon koje se osjećao ojačanim i utješenim. Potom je saznao za jednu sliku djeteta Isusa koja je nekoj paraliziranoj redovnici donijela ozdravljenje.
Konačno je dobio vjernu kopiju te slike: voštani kip djeteta Isusa koje u jednoj ruci drži križ, a u drugoj trnovu krunu. Stavio ga je zatim kraj stabla, obavio pred njim svoju pobožnost i osjetio da iz njega izvire iscjeljujuća snaga. Malo-pomalo za to su saznali ljudi te su počeli hodočastiti Isusu u stablu. Unatoč oklijevanju crkvene vlasti u Passau, postigli su da se oko toga stabla sagradi crkvica. Tako je 1708. postavljen kamen temeljac za crkvu malog Isusa koju su, po uzoru na crkvu Santa Maria Rotonda u Rimu, sagradili najznamenitiji austrijski graditelji onoga vremena.

Ona je takoreći postala dragocjenom posudom za stablo izraslo iz oltara i tabernakula: stablo još uvijek drži voštani kip djeteta Isusa, koje okruženo krunom i zrakama, ljudima daje obećanje i nadu…”