U kasnim večernjim satima u petak, dok su se svjetla grada Metkovića pomalo gasila, a hladni vjetar dopirao do naših lica, krenuli smo prema Zagrebu, prema gradu koji nam je otvorio svoja vrata i pokazao svoju ljepotu te ljepotu knjige na Interliberu.

Putovanje se činilo kao staza na kojoj se kraj ne nadzire, a sloj hladnoće i magle dolazi sve brže. Nakon osam sati provedenih u autobusu uz pjesmu, veselje i po neku stanku za spavanje i odmor pred nama su se konačno pokazale zagrebačke ulice, trgovi i mnogi spomenici. Nakon kratkog spremanja i pripreme krenuli smo u obilazak, krenuli smo u novi svijet koji se znatno razlikovao od naše svakodnevice. Razgledavanje smo započeli posjetom zagrebačkoj katedrali koja nam je, nažalost, svoja vrata nakon velikog potresa 2020. godine morala zatvoriti. No uživali smo u pogledu na veličanstvenu građevinu koja je simbol vjere, ljubavi i nade. Nezaobilazni trgovi grada Zagreba Markov su trg i Trg bana Jelačića na kojima smo proveli neko vrijeme u razgledavanju i zajedničkom fotografiranju. Kamenita vrata, jedan od simbola grada koji je ujedno ovjekovječen u Šenoinu romanu Zlatarevo zlato, bila su naše sljedeće stajalište. Za kraj smo posjetili Uspinjaču na čijoj se gornjoj stanici nalazi Kula Lotrščak i Grički top te Strossmayerovo šetalište. Na kraju šetališta susreli smo se s Matošem na klupi. To je jedan od najomiljenijih zagrebačkih spomenika. Nakon obilaska Gornjeg grada uputili smo se prema glavnom cilju našeg putovanja, Zagrebačkom velesajmu na kojem se održavao Interliber. Najjednostaviniji opis Interlibera zapravo je raj knjiga. Raj ispunjen mnoštvom ljudi u želji da pronađu odgovarajuće štivo. Za svakog pojedinca postojalo je djelo koje čeka upravo njega, djelo koje je tu s razlogom da ga se pročita. Nakon izlaska s Interlibera uslijedilo je naše slobodno vrijeme koje smo proveli sa svojim voljenima, obitelji, prijateljima i profesorima. Nakon slobodnog popodneva umorni i iscrpljeni krenuli smo prema autobusima, nazad prema Metkoviću, prema svojim toplim domovima. 

Na putu kući mislima su još uvijek putovali tramvaji, slučajni prolaznici koji subotom ujutro ispijaju svoju prvu kavu s buketima cvijeća u rukama i osjećajem hladnoće na obrazima. Sretno smo doputovali kući i dovršili još jednu zajedničku avanturu kojom smo zaključili Mjesec hrvatske knjige u našoj školi. 

Barbara Perić, 2. B