Dani hrvatskog jezika svake  se godine obilježavaju od 11. do 17. ožujka. To je sjećanje na  ​Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika  koja je objavljenja u ožujku 1967. godine u časopisu Telegram.

Pobjeda liberala unutar Saveza komunista Jugoslavije 1966. na Brijunskom plenumu bila je važan korak u procesu demokratizacije države. Hrvatski nacionalni pokret, koji je tražio priznanje hrvatskog jezika i suvereniteta Hrvatske, dobio je u tom sklopu priliku da sve to pokuša i ostvariti. Međutim, za to je vrijeme to ipak bila još preuranjena težnja. Neposredni postignuti rezultat bila je, pak, Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika, to golemo i veličanstveno, iako uz velike žrtve, postignuće hrvatske inteligencije. Ona je bila najvažniji i presudan događaj u razvoju hrvatskoga književnog jezika i samobitnosti hrvatskog naroda: imena jezika i naroda nikada nisu i ne mogu biti dvoimeni.

Hrvatski je jezik prošao burna razvojna razdoblja, ali je unatoč svim poteškoćama uspio očuvati samobitnost i samosvojnost bez obzira na silne pritiske koji su u povijesti dolazili s raznih strana.  Slobodno se razvija, njime se slobodno piše i govori, a na međunarodnoj sceni zadobio je veliko priznanje postavši 24. službenim jezikom Europske unije.