U romanu "Bistri vitez Don Quijote" glavni lik Alonso Quijano, pripadnik nižeg plemstva koji živi u selu u La Manchi, prividno izgubi pamet i osjećaj za razliku između zbilje i zastarjelih priča o vitezovima što ih stalno čita, pa odluči krenuti u svijet ispravljati nepravde, praćen seljaninom Sanchom Panzom, kojega promiče u svojega štitonošu.
Pothvat mora završiti tragično zbog raskoraka u Don Quijoteovu shvaćanju zbilje, njegove tvrdoglavosti u nakani da dosljedno živi u svijetu svojih umišljaja, ne bi li tako lakše preživio u naopaku svijetu u kojem doista mora živjeti. Tumačenja su takve filozofije bezbrojna: u njima vojnik Miguel de Cervantes vidi spas za sveukupni zapadnokršćanski svjetonazor, o kojem nikada nije dvojio.

Na hrvatski su Cervantesa prevodili Iso Velikanović, Ivo Hergešić i osobito Josip Tabak, čiji se prijevodi drže jezičnim uzorom.