TERENSKA NASTAVA IZ TZK pod nazivom "Preživljavanje i boravak u divljini", održala se i ove godine na području grada Ogulina i planinarskom domu na Kleku (13.11. - 14.11.2010.).

Svjesni smo činjenice da mladi u današnje vrijeme žive drugačije nego prije desetak godina, puno ubrzanije i stresnije. Zbog toga se pasivan stav prema rekreaciji i sustavnom tjelesnom vježbanju koje je neophodno za zdrav i kvalitetan razvoj pojačao, jer istovremeno se sve manje kreću. Kako bi to posvjestili i učenicima kod kojih je to zapravo najizraženije, valja im ponuditi što zanimljivije sadržaje, koji bi ih potaknuli da mijenjaju taj negativni trend.

Pred nekoliko godina započeli smo u XVIII.gimnaziji provoditi jedinstvenu ideju terenske nastave iz tjelesne i zdravstvene kulture koju smatramo vrijednom iz više razloga. Ponajprije, ona ne potiče samo svijest mladih ljudi o važnosti rekreacije za svakodnevni život (planinarenje, biciklizam), već kroz pripremljene radionice za cilj ima i upoznavanje učenika koji su ujedno i sudionici programa, sa nesvakidašnjim životnim uvjetima i snalaženje u ekstremnim životnim situacijama (prva pomoć, čvorologija, preživljavanje i boravak u divljini), kao i poboljšanje njihove međusobne komunikacije.

Učenici prvih razreda naše škole imaju priliku kroz dva dana na vlastitom iskustvu učiti kako boraviti i preživjeti u izvanrednim situacijama, koristeći znanja iz prve pomoći, čvorologije, orijentacije. Uz teorijski dio vezan uz edukaciju, kroz igru se uspostavlja i dobra komunikacija među učenicima.
Svi učenici se prema vlastitom interesu raspoređuju u jednu od grupa: pristup unesrećenom, ozljede, zavoji i imobilizacije (predavanja); te grupe za snimanje, grijanje, tjelovježbu, urednost prostorija, pripremu jela, pranje suđa itd.. (praktični dio).

Ciljevi programa:       

1. Unapređenje zdravlja

2. Teorijska i motorička znanja za bolje snalaženje u svakodnevnim i nepredvidivim situacijama (prva pomoć, čvorologija, orijentacija..)

3. Razvoj odgojnih učinaka i međusobne komunikacije

Na temelju svega navedenog može se zaključiti kako je terenska nastava jedan potencijalni oblik educiranja učenika koji će njima biti zanimljiv ne samo u zdravstvenom, već i u kulturno – društvenom aspektu te koji kroz komunikaciju, druženje i ugodnu atmosferu svakako pruža važan iskorak u njihovu zdraviju i kvalitetniju budućnost.

Nadamo se da smo uspjeli u namjeri da našim učenicima darujemo znanja koja će im možda zatrebati jednom u životu. Profesorima u pratnji Nevečerel i Duić, kao i svim učenicima zahvaljujem na suradnji.

Vučić Damir, prof.