U našoj gimnaziji učenici njeguju jedan lijep običaj: oproštaj maturanata od njihovih profesora. I taj se oproštaj već niz godina događa bez divljanja, bez brašna i vode, bez neprimjerena vladanja. U XVIII. gimnaziji je, naime, uspjelo ono što na nivou grada ili države još nikako ne uspijeva:  civilizirano proslaviti norijadu. Naime, naša je norijada upravo onoliko „nora“ koliko i treba biti. Bez viška ludila. Učenici se tradicionalno opraštaju od profesora u dvorani za priredbe. Obično organiziraju nekakav mali program i onda pozivaju profesore i daju im simbolične darove.  I upravo je simbolika tih darova simpatična ali važna poruka, tu i profesori mogu vidjeti kakvi su i kakvima ih djeca vide, kako su se razumjeli u protekle četiri godine i kakve će uspomene ti mladi ljudi ponijeti iz svoje gimnazije.