U maglovito subotnje jutro XVIII. gimnazija je krenula na dugo putovanje u Vukovar uz pratnju sposobnih vodiča i naših profesorica i profesora. Putovanje je bilo ugodno i mirno, a naš nam je vodič povremeno pričao o Vukovaru i vučedolskoj kulturi.

Dolaskom u Vukovar krenuli smo u šetnju gradom. Tijekom kraće šetnje vidjeli smo između ostaloga stari vodotoranj, spomenike Francuzu koji je kao dobrovoljac poginuo pokušavajući obraniti Vukovar i dr. Franji Tuđmanu, dvorac Eltz i druge povijesne građevine.Konačni cilj naše šetnje bila je vukovarska bolnica u kojoj smo vidjeli i čuli kakve su se sve strahote događale tijekom rata te u kako su teškim uvjetima ranjenici, bolesnici i medicinsko osoblje morali živjeti i raditi. Svi smo bili potreseni. Nakon posjeta bolnici uputili smo se u Muzej vučedolske kulture. Muzej je vrlo moderan i čini se poput labirinta. Prolaskom kroz njegove hodnike i dvorane sustavno smo se kretali kroz život bakrenodobnih ljudi. Kustosica koja nas je vodila bila je  vrlo strpljiva s nama dok nam je pričala o obući, odjeći, poljoprivredi, keramici, izradi bakrenog oruđa i oružja, religiji, naseljima, prvom kalendaru i još o mnogo čemu. Poslije edukativnog posjeta muzeju krenuli smo  autobusom do vukovarskog groblja, Ovčare i Spomen doma Ovčara. Na groblju i Ovčari vidjeli smo spomenike braniteljima koji su poginuli u obrani Vukovara. Dok smo bili na Ovčari vjetar je puhao, a vrijeme je bilo tmurno i nekako se sve činilo tako pusto i tužno... U Spomen domu Ovčara vidjeli smo imena i stvari ljudi ubijenih na Ovčari te saznali da mnogi odvedeni na Ovčaru još nisu ni pronađeni. To je djelovalo zaista tragično.

Na kraju smo imali još dva sata slobodnog vremena do povratka u Zagreb koja smo iskoristili družeći se po svom nahođenju. U Vukovaru smo se dobro proveli, iako smo vidjeli grozne stvari, a imali smo i sreću što nije padala kiša.

 Katja Kržišnik, 1.a

Fotografije pogledajte u foto-galeriji.