Prvi doktorat znanosti stekao je 1965. godine na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Ljuljani za znanstveno polje građevinarstva, a drugi 1983. godine na Fakultetu za pomorstvo i saobraćaj u Rijeci za znanstveno polje tehnologije prometa. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora izabran je 1978. godine, a izvanrednog profesora 1981. godine. Na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu bio je prodekan i dekan u nekoliko mandata i pročelnik Prometnog odjela Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. Akademik Božičević bio je član Predsjedništva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te predsjednik Akademijina Znanstvenog vijeća za promet. Od 1990. do 1992. godine bio je ministar prometa i veza u Vladi Republike Hrvatske te član Kriznog štaba Republike Hrvatske. Bio je također savjetnik predsjednika Vlade za strateški razvitak prometa. Kao član Kriznog štaba Republike Hrvatske bio je zadužen za područje Ogulina. U uskoj suradnji s Kriznim štabom Ogulina, znatno je doprinio smirivanju teške situacije u kritičnim ratnim vremenima. Tijekom Domovinskoga rata dr. Božičević je na Fakultetu prometnih znanosti ustrojio visokoškolski sustav naobrazbe vojnih i civilnih pilota (zavod za aeronautiku), koji je Ministarstvo obrane prihvatilo kao model školovanja u hrvatskoj vojsci. Preminuo je 2021. godine.

(Poglavlje: Koraci na putu)