Andrea: Najzahvalnija sam svojim roditeljima koji su uvijek tu uz mene i koji me podržavaju i podupiru moje želje i ciljeve.

Prof. Sabljak: Na svojoj obitelji, užoj i široj, na nekoliko iskrenih prijatelja i svemu što jesam zahvaljujući njima.

Andrea: U okružju obitelji, ali i u okružju najbližih prijatelja i ekipe s folklora.

Prof. Sabljak: U pidžami pred televizorom.

Andrea: Moji prijatelji i moja obitelji. Uz njih mi je jako važan i folklor koji čini veliki dio mog života.

Prof. Sabljak: Moj sin i moj suprug su moja dva stupa. Okvir su moji roditelji i suprugovi roditelji, zbog kojih smo to što jesmo i zbog kojih je naš sin to što jest. Moje dvije sestrične, suprugov brat i njegova obitelj, moji bliski prijatelji i kumovi, nekoliko dragih kolega s posla čine kompletnu sliku i ispunjavaju moj život.

Andrea: Mislim da bih živjela na Novom Zelandu. Jako mi se sviđa priroda i stil života.

Prof. Sabljak: Vjerojatno bih živjela u Njemačkoj ili Španjolskoj.

Andrea: Nepravdi i pohlepi mnogih ljudi, stalnim izazovima u životu...

Prof. Sabljak: Krizama u životu, gubitku dragih ljudi, nepravdama koje se događaju.

Andrea: Nepravda i laganje.

Prof. Sabljak: Laž, licemjerje, nedosljednost i izbjegavanje odgovornosti.

Andrea: Divim se mnogim ljudima zbog njihove upornosti i ljubavi prema nečemu. A ako moram birati, odabrala bih Cher, Dolly Parton i Isadoru Duncan.

Prof. Sabljak: Michael Fassbender (fenomenalan glumac), Josipa Lisac (oličenje umjetnice), Mario Vargas Llosa (peruanski renesansni čovjek, prototip intelektualca).

Andrea: Zasigurno Plava špilja kraj Herceg Novog.

Prof. Sabljak: Pariz (pravi grad svjetlosti, i u doslovnome i u prenesenome smislu, jednostavno nadahnjuje).

Andrea: Rosa Parks.

Prof. Sabljak: Dora Maar (jedina za kojom je patio Picasso ).

Andrea: Osamdesete! Disco glazba i lude frizure, nema boljeg.

Prof. Sabljak: New York 50-ih godina 20-og stoljeća, ili Beč na prijelazu iz 19-og u 20. stoljeće.

Andrea: Poštivati i biti zahvalan.

Prof. Sabljak: Da treba čuvati ljude oko sebe, a ne stvari, uživati u vremenu provedenome s dragim osobama, a ne u prikupljanju materijalnoga bogatstva („nije sretan koji puno ima, već je sretan kome malo treba“).

Andrea: Zadnji dan putovanja u Makedoniju i Albaniju s folklorom prošle godine. Pjevanje i slušanje glazbe s ekipom na pješčanoj plaži uz najljepši zalazak sunca ikada.

Prof. Sabljak: Kad sam se nakon carskoga reza probudila iz opće anestezije i kraj sebe po prvi puta ugledala svoga sina.

Andrea: Svirati ukulele. Već sam pokušala.

Prof. Sabljak: Ima toga puno: skijati, naučiti barem još dva strana jezika, kuhati (kako treba), voziti avion, popraviti auto, operirati ljude, slikati (kako treba)…

Andrea: Voljela bih se profesionalno baviti plesom. Izražavanje emocije kroz pokrete tijela uz glazbu mi je predivno.

Prof. Sabljak: Filmski redatelj jer stvaraš nove svjetove, putuješ kroz vrijeme, mijenjaš povijest, prognoziraš budućnost, realiziraš svjetove iz knjiga, samo je nebo granica.

Andrea: Bilo što vezano uz financije i ekonomiju. Ne snalazim se s novcem i to mi se čini vrlo dosadnim.

Prof. Sabljak: Kuharica jer mi je kuhanje noćna mora.

Andrea: Vrlo mi je teško naljutiti se na nekoga. Uvijek opraštam mnogima iako ne bih trebala.

Prof. Sabljak: Donosi odluke. Ja sve važem tisuću puta, proučavam, analiziram, sintetiziram i tako u krug.

Andrea: Volim izazove. Volim taj osjećaj napetosti i želje da uspijem u nečemu.

Prof. Sabljak: To ovisi o životnim fazama. U mladosti mi je bilo dosadno ako nema nekih izazova za prevladati. Dok sam bila mlada mama, odgovarala mi je jednostavnost i rutina, sad volim izazove koji mi neće život okrenuti naglavačke. No, uvijek sam voljela jednostavne i direktne ljude. Oni komplicirani koji iz svega rade problem i kojima je sve u životu izazov nisu mi nikada odgovarali.

Andrea: Mnogi kažu da sam ista teta ili ista mama.

Prof. Sabljak: Ne znam, svi su mi odmalena govorili da sam fizički najsličnija svojoj baki Milki, narav mi je nekako najviše na oca, a oštar jezik i pogled od kojega se nekima ledi krv u žilama su mi na majku.

Andrea: U traganju za Alaskom, Johna Greena.

Prof. Sabljak: Pa, ovo ljeto sam slučajno naletjela na biografiju generala Žukova i onda sam se bacila na tu seriju biografija generala iz Drugog svjetskog rata i sve su mi bile fantastične. Inače su mi najdraži hispanoamerički autori (Gabriel García Márquez, Carlos Fuentes, Octavio Paz i Manuel Puig).

Andrea: Imam ih mnogo. U zadnje vrijeme je to Young and beautiful Lane Del Rey.

Prof. Sabljak: Joj, ovo je jako teško. Opet ovisi o životnim fazama i žanrovima. Općenito volim pjesme jakih vokala. Neke od najdražih su mi: Listen To Your Heart (Roxette), The Winner Takes It All (ABBA), Crying In The Rain (A-ha), Pride (U2), Tu noć kad si se udavala (Prljavo kazalište), Kaja (Plavi orkestar), Otiš'o je s mirisima jutra (Krunoslav Kićo Slabinac), Every Breath You Take (Sting), Malo mi za sriću triba (Doris Dragović), Ljubim te do bola (Radojka Šverko), Skalinada (Oliver Dragojević), Najdraže moje (Novi Fosili), 'Ko te ima taj te nema (Zvonko Bogdan), Ne klepeći nanulama (Nedžad Salković), Jolene (Dolly Parton), Holding Out For A Hero (Bonnie Tyler), Footloose (Kenny Loggins), You're The One That I Want (John Travolta i Olivia Newton-John), It's Raining Men (The Weather Girls), Save The Last Dance For Me (The Drifters), Que será será (Doris Day), Out Of Reach (Gabrielle), El perdón (Enrique Iglesias i Nicky Jam), The Sound of Silence (Simon & Garfunkel). Eto, mogla bih ja ovako nabrajati u nedogled.

Andrea: Folklorom i druženjem s prijateljima. Ponekad pročitam I koju knjigu.

Prof. Sabljak: Bingeam serije i filmove sa suprugom, ha-ha.

Andrea: Definitivno ljeto.

Prof. Sabljak: Ljeto, volim toplinu, sunce, more, plivanje, neslojevito oblačenje, otvorene prozore, miris pokošene trave, cvrčke, krijesnice…

Andrea: Da. Ide mi jako dobro.

Prof. Sabljak: Ne, uopće, to mi je najteži kućanski posao. Nije da se ne trudim, ali eto, nismo svi za sve sposobni.

Andrea: I previše.

Prof. Sabljak: Ne, jednu obavezno ujutro, to mi je ritual. Kasnije eventualno još jednu s kolegama na poslu ili kod kuće nakon ručka, i to je to. Hiperaktivna sam i bez kave, ha-ha.

Andrea: Puno mi je predmeta zanimljivo i zanimaju me. Najdraži su mi biologija i kemija.

Prof. Sabljak: Kod mene je to ovisilo isključivo o osobi koja mi je predavala. Sve mi je išlo, svi su mi predmeti bili zanimljivi i relativno lako sam usvajala gradivo iz svih predmeta. Uvijek sam slušala na satu i većinu toga bih tako i zapamtila. U osnovnoj mi je definitivno Njemački jezik bio najdraži. Imala sam izvanrednog profesora koji je točno znao kako me motivirati i kako iz mene uvijek izvući maksimum. U srednjoj školi voljela sam Likovnu umjetnost zbog razrednice, Marine Kubure, koja je bila vrstan predavač i iznimno topla osoba. Također sam jako voljela Povijest, opet zbog profesorice, Snježane Štranjgar, koja je gradivo objašnjavala s tolikom lakoćom da si jednostavno morao razumjeti ono što ti predaje. I danas mi je ona kao nastavnici u puno toga uzor, prvenstveno zbog pravednosti i dosljednosti, te zbog životnih lekcija kojima nas je učila. Nikada nije predavala samo gradivo, to je stvarno bila škola za život puno prije „Škole za život“.

Hvala prof. Sabljak i Andrei na iskrenim odgovorima na malo manje formalna pitanja od onih u razredu