Valentina: Najugodnije se osjećam kada završim sa svim obavezama i družim se sa svojom obitelji i prijateljima.

Prof. Trdić: …kada ne trebam puno govoriti.

Valentina: Da ne živim u Hrvatskoj živjela bih u Kaliforniji blizu neke plaže.

Prof. Trdić: …preselila bih se u Hrvatsku. Ako iz nekoga razloga ne bih mogla, živjela bih vjerojatno u Italiji.

Valentina: Najviše me ljuti kada netko ponižava druge.

Prof. Trdić: Vrijeme. Bezobrazno je u svakom pogledu – nikada ga nema dovoljno, prebrzo je i ne može se zaustaviti.

Valentina: Najljepše mjesto na kojem sam bila je Makarska.

Prof. Trdić: Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje – svako je mjesto posebno na svoj način. Oduševila me npr. Zrmanja (dio bliže izvoru) jer je priroda ondje gotovo netaknuta (nema ni rasvjete), a iz istoga razloga i Lonjsko polje. Volim Trogir rano ujutro, kada na ulicama još nema ljudi. I još puno drugih mjesta. Izvan Hrvatske svidjela mi se Firenza – cijeli je grad jedno veliko umjetničko djelo. I Pariz, naravno!

Valentina: Povijesna osoba koja bih voljela biti je Winston Churchill.

Prof. Trdić: Možda H. Daumier, francuski slikar i grafičar, poznat po izvrsnim karikaturama. Smatram ga vrlo hrabrom osobom i voljela bih crtati kao on.

Valentina: Da mogu putovati kroz vrijeme, otišla bih u doba prije Prvog svjetskog rata da vidim kako je život izgledao prije.

Prof. Trdić: Vjerojatno u djetinjstvo. Bilo mi je baš jako lijepo.

Valentina: To što većina ljudi nauči prekasno je da treba uživati u životu i da se ne treba brinuti jer će skoro uvijek pronaći izlaz.

Prof. Trdić: Da je prekasno? ;)

Valentina: Voljela bi savladati vještinu ukrašavanja torti.

Prof. Trdić: Željela bih savladati stolarske vještine, automehaničarske, frizerske, različite stare zanate… pisati krasopisom, naučiti francuski jezik, svirati sve instrumente… Puno toga!

Valentina: Moj posao iz snova je biti kriminalist (detektiv). Zato jer želim da su svi sigurni.

Prof. Trdić: Kada smo u osnovnoj školi pisali prvi sastavak, napisala sam da ću biti slikarica – i tako sam uporno tvrdila do 4. srednje (ipak sam se odlučila za kroatistiku i pov. umjetnosti). Izuzetno cijenim to zanimanje i divim mu se. Smatram da je u današnje vrijeme, u kojem je sasvim normalno (samo)prozvati se umjetnikom, nažalost, podcijenjeno – vrlo se olako barata tim pojmom.

Valentina: Posao nastavnika ili posao umjetnika.

Prof. Trdić: U bilo kojem vezanom uz politiku ili ekonomiju.

Valentina: Film koji su svi drugi gledali, a ja nisam je James Bond 007.

Prof. Trdić: Nikada nisam gledala Da Vincijev kod (Iz inata!). Nisam nikada do kraja pogledala „Gospodara prstenova“ ni „Harryja Pottera“ – ne znam zašto, ali ne mogu mi zadržati pažnju (ili zaspim ili odustanem).

Valentina: Većina se ljudi rano budi, a meni je to jako teško.

Prof. Trdić: Teško mi je opustiti se, odlučiti se i zadržati svoje mišljenje za sebe.

Valentina: Više volim da stvari budu jednostavne.

Prof. Trdić: Koliko me je god strah izazova, volim ih. Također, volim i kada su stvari jednostavne, ali ih redovito zakompliciram. Ponekad se samoj sebi čudim otkud mi tolika kreativnost.

Valentina: Imam kuće ljubimce. To su tri psa Floki, Lucky i Max.

Prof. Trdić: Imam dvije tarantule (Lu i Set). Lu su mi poklonile moje bivše učenice, članice Likovne skupine. Imam i dva skočimiša, Bobu i Gandalfa.

Valentina: Najdraži film mi je Spider-man : Put bez povratka.

Prof. Trdić: Uglavnom su to filmovi redatelja L. von Triera i P. Almodovara. Najdraži su mi filmovi „Dogville“, „Lomeći valove“, „Koža u kojoj živim“, „Pričaj s njom“… Jako volim filmove „Život je lijep“ i „Pijanist“.

Valentina: Najdraža boja mi je žuta.

Prof. Trdić: Crna. Smatram ju vrlo elegantnom i čistom.

Valentina: U slobodno vrijeme bavim se sportom.

Prof. Trdić: Obično posjećujem drage ljude koje često ne stignem vidjeti koliko bih htjela zbog obaveza. Ako vrijeme dopušta, volim napraviti i koju fotografiju. Zadnjih nekoliko godina tražim i fotografiram kukce i pauke – to me opušta i veseli. Volim pogledati koji film.

Valentina: Volim kolače i čokoladu.

Prof. Trdić: Više volim kolače. Obično ih biram prema izgledu, što baš i nije uvijek najpametnije.  

Valentina: Najdraže godišnje doba mi je ljeto.

Prof. Trdić: Jesen. Sviđaju mi se boje u jesen. Volim kada je na putu puno lišća pa prođem nogama kroz njega.

Valentina: U kuhanju nisam dobra.

Prof. Trdić: Kuham svaki dan, ali nisam uvijek zadovoljna rezultatom. Ovisi koliko imam vremena. Mislim da mi bolje idu kolači i torte. Volim ukrašavati torte i razveseliti nekoga za rođendan.

Valentina: Ja sam večernji tip osobe.

Prof. Trdić: Večernji.

Valentina: Većinom ne doručkujem. Ne volim jesti odmah ujutro.

Prof. Trdić: Prilično sam nemarna u zadnje vrijeme.

Valentina: Ne pijem puno kave.

Prof. Trdić: Pijem, previše. Jako volim kavu.

Valentina: Ljeto.

Prof. Trdić: Volim sva godišnja doba jer je svako od njih osobito na svoj način. Proljeće i ljeto volim jer je sve puno raznih životinja, velikih i malih… i zato što ljeti idem na more. Zimu volim zbog snijega – volim hodati po snijegu, pogotovo kada je netaknut. Volim ga i čistiti.

Valentina: Najdraži predmet u školi mi je tjelesni.

Prof. Trdić: U srednjoj sam školi govorila da je to Sat razrednika. Ostala bih pri tome, ako se priznaje. ;)

Hvala prof. Trdić Ćuk i Valentini na iskrenim odgovorima na malo manje formalna pitanja od onih u razredu