Uključivši se u ovaj Projekt postali smo jedna od 80-ak škola iz 30 zemalja koje su ove godine sudjelovale u obilježavanju dvadesete godišnjice. Glavni je cilj Time Project-a online suradnja i razmjena mišljenja i znanja između samih učenika tijekom 24 sata. Prema hrvatskom lokalnom vremenu ovaj jednodneveni događaj započeo je u jutarnjim satima, točnije u 1.00 sat, a mjesto održavanja projekta bio je PASCH kabinet kojeg su nam vrlo rado ustupile kolegice koje predaju Njemački jezik.

Učenici su mogli sudjelovati u različitim aktivnostima, a najpopularnije, i one za koje smo se mi prijavili, bile su videokonferencije i rješavanje tzv. međunarodnog kviza. Za kviz „Unite the Nations“  naši su učenici mjesec dana prije sastavili dio pitanja i o Hrvatskoj. Ove se godine kviz sastojao od 350 pitanja o svim državama sudionicama podijeljenih u pet kategorija: povijest, geografija, društvena i politička zbivanja,  zabava/umjetnost i sport. S obzirom da smo prvi puta sudjelovali u ovakom događaju, ostvarili smo lijep uspjeh i ušli među prvih pet škola. Prema riječima organizatora razlika između prvog i petog mjesta bila je vrlo malena, no bez obzira na sve možemo i više nego biti zadovoljni radom naših učenika. Više o objavi rezultata možete pročitati na službenim stranicama Projekta  http://www.timeproject.org/.

Druga vrlo popularna aktivnost koja se paralelno odvijala s rješavanjem kviza bile su videokonferencije na tri unaprijed dogovorene teme: Clean Water (Čista voda), Cyber Safety (Sigurnost na internetu) i Plight of Refugees (Muke izbjeglica). Učenici 4. razreda: Theodora Tiha Loos, Petar Božičević, Andrej Dubić, Gloria Popović i Silvija Gašparović pripremili su prezentacije na engleskom jeziku za sve navedene teme te aktivno raspravljali i dijelili svoja mišljenja s učenicima iz Kanade, Kolumbije, Indije, Indonezije, Turske, Rumunjske i Nizozemske. Održali smo više od desetak videokonferencija počevši s prvom u 3.00 sata. Za sve sudionike ovog Projekta, i učenike i profesorice, ovo je zasigurno bilo jedno vrlo zanimljivo i bogato iskustvo.

Iz učeničke perspektive

Okupili smo se u Školi rano ujutro, oko 1.00 sat  i odložili stvari u kabinetu PASCH-a. Profesorice su izvadile sve grickalice i sokove koje smo stavili na jedan stol, a netko je ubrzo skuhao i kavu. Spojili smo se na školsku mrežu, profesorica Smolčec čula se s organizatorima iz Kanade, a taj prvi „Skype chat“ ujedno je bila i proba da provjerimo radi li sve kako treba. Podijelili smo se u dvije grupe. Jedna je trebala održavati videokonferencije, a druga rješavati zadatke. Profesorice Smolčec i Brozović podijelile su nam zadatke, tj. dale nam pitanja o stranim državama na koja smo morali odgovoriti do idućeg jutra, a onda smo se, neki u grupama, a neki sami, povukli u svoje kutke i počeli odgovarati na pitanja.  Najteža pitanja sastavili su učenici iz Tajvana i bilo nam je pomalo teško pretraživati po internetu raznorazne izraze, povijesne osobe i sportske aktivnosti. No, bez obzira na sve puno smo i naučili. Kava nam je tek iz drugog pokušaja ispala kako treba te smo ju okusili negdje oko dva ujutro. Neki su ju jedva dočekali. Čini mi se da su konferencije počele u 3.00 ujutro i da je naša prva konferencija bila s Kanadom. Više se ne sjećam tko je što prezentirao i kada, ali znam da su „naši“ imali prezentacije o čistoj vodi, izbjeglicama i cyber bullying-u.

Imalo smo nekoliko zanimljivih videokonferencija, a kada smo se npr. spojili s Turskom neki moji kolege mahali su zastavom u kadru ili se jednostavno prešetavali tek toliko da ih se primijeti. Počeli smo se smijati kad su i Turci počeli mahati svojim zastavama. Premda nisam bila u grupi za videokonferencije, znam da je najzanimljivija bila ona s Nizozemskom, ujedno i naša posljednja videokonferencija. Nakon prezentacija obiju strana, naši i nizozemski učenici počeli su razgovarati o aktualnim političkim temama i kako se profesorica Smolčec izrazila, „riješili  su sve aktualne probleme u Europi“. Zbilja, da su ljudi koji upravljaju državama poput naših maturanata, možda bi stanje danas bilo drukčije.

S posljednjom konferencijom završili smo oko dvanaest sati popodne te smo pospremili PASCH, pokupili svoje stvari i krenuli kući kako bismo napokon uspjeli odmoriti kapke nakon duge neprospavane, ali veoma zanimljive noći.

Nadam se da ćemo se i sljedeće godine pridružiti ovom događaju i već se sada želim među prvima pribilježiti. Tko zna, možda sljedeće godine budem imala hrabrosti i sama sudjelovati u videokonferencijama.

Dora Herceg, 2.a