Likovna skupina naše škole predstavila je zanimljiv, jednostavan, gotovo minimalistički rad s jasnom porukom. Simbolički je to prikaz obitelji koju je iznenadni nestanak struje okupio oko stola i podsjetio na svu ljepotu druženja i zajedništva, u današnje vrijeme narušenoga brzinom kojom jurimo iz dana u dan. Likovni rad dodatno pojašnjava popratni tekst.

Subota je. Nestala je struja. Isključila je usisivač i prekinula neophodnu „generalku“. Nakon mukotrpnoga višetjednog truda prekinula je 10. razinu neizostavne igrice. Zaustavila je film upravo 10 minuta prije kraja. Usudila se napraviti čitavu pomutnju u garaži i to u ključnome trenutku. U dnevnome boravku upalila se jedva pronađena svijeća, kržljava i nakrivljena na jednu stranu – kao da ih zemlja proguta kada su potrebne! Sva su lica u tren oka izronila iz mraka i okupila se oko stola. I… što sada? Ništa! Svatko ima tri pokušaja da dobije šesticu i izađe iz kućice. Onda bacaš ti…pa dalje u smjeru kazaljke na satu. Nema varanja! Bez svađe… Smijeh! „Sjećaš se kada smo ono jednom…“ Obitelj!

Koliko je samo banalan trenutak nestanka struje! A opet toliko snažan da u trenu uspije progutati izuzetno važne poslove „presudne za preživljavanje“, velike stvari odjednom učiniti malima, nevažnima i smiješnima. Jedna obična svijeća vrlo mudro, proračunato, pomalo bezobrazno, baš kada treba dovuče nas do stola i podsjeti kako je dobro biti obitelj.

Je li ti žao kada ponovno dođe struja?

Marija Trdić Ćuk, prof.