Mogućnosti odabira adresanata bile su neograničene. Pisalo se bakama, djedovima, braći, sestrama, nepoznatim piscima pa i sebi. Također su se, uoči obilježavanja 550. obljetnice smrti Johannesa Gutenberga koji je izumio prvi europski tiskarski stroj, pisala i pisma zahvale jer on je taj zbog kojeg je znanje postalo dostupnije.

U kategoriji naj srednjoškolsko pismo nagrade su osvojile učenice naše škole – Lucija Stipić (Dragi nepoznati pišče), i ja, Ana Župetić, s pismom Draga Ana.

Podjela nagrada i prizanja održala se u subotu 12. svibnja u Gradskoj knjižnici Velika Gorica, u 11 sati. Svi pisci bili su lijepo dočekani te smo s veseljem počeli razgovarati o zajedničkoj ljubavi – pisanju pisama. Svaki pisac i dobitnik nagrade  bio je pozvan na podij gdje mu je bila dodijeljena nagrada i pohvalnica te je bio zamoljen da pročita svoje drago pismo. Nagrade su bile  knjige i vrijedni filatelistički materijali koje su osigurali Gradska knjižnica Velika Gorica i Hratska pošta. Pisma su uistinu bila različita - dirljiva, intimna, vesela, tužna.. i sva - dragocjena. Na kraju smo se svi zajedno uslikali, bili posluženi slasticama i sokovima i uživali u druženju.

Svima nam je bilo drago što smo sudjelovali u natječaju, vidjelo se to na licima. Dok pišeš pismo, razmišljaš još više no inače o svojim riječima, razmišljaš o svojim nadanjima, osjećajima. Razmišljaš i o osobi kojoj pišeš, hoće li je pismo obradovati, podsjetiti na stara prijateljstva, možda rastužiti? Zaključili smo da bismo željeli da se vrati pisanje pisama u modu i da ćemo i mi pridonijeti tome. To je uistinu jedno intimno i iskreno iskustvo vrijedno divljenja i – doviđenja, žurim. Idem napisati pismo.

Ana Župetić, 2. c