Prisjetimo se Prousta pomoću madeleine, biskvitnog kolačića u obliku školjke, najpoznatijeg  kolačića u povijesti književnosti i jedne  od najpoznatijih metafora sjećanja na djetinjstvo.

 „I uskoro,  nesvjesno, shrvan turobnim danom i izgledom žalosnog sutra, prinio sam usnama žlicu čaja u kojoj sam bio ostavio da se razmekša komad madlene. Ali u istom času kad mi je gutljaj pomiješan s mrvicama kolača dodirnuo nepce, uzdrhtao sam, usredotočen na ono što se iznimno događalo u meni. Bila me obuzela neka divna naslada, osamljena, bez spoznaje o njenom uzroku.“ (citat iz Combraya u prijevodu Mate Marasa)