Pascal je programski jezik kojeg je stvorio švicarski znanstvenik Niklaus Wirth 1970. godine. Isprva se Pascal koristilo kao nastavno pomagalo za strukturalnu metoduprogramiranja računala na fakultetima. Tokom 80ih i ranih 90ih godina 20. stoljeća Pascal se proširio van akademskih krugova u industriju, no ubrzo nakon pojave i masivnijom upotrebom objektno orijentiranih jezika kao C++ ili Java tjekom sredine 90ih godina 20. stoljeća, Pascal počinje gubiti primat u školama kao i u industriji. Pokušaj proširivanja Pascala s objektno orijentiranim konceptima kroz Object Pascal i kasnije kroz programski jezik Delphi uspjele su prilagoditi Pascal novim izazovima, no njegova popularnost sve više opada.

Programski jezik C spada u proceduralne programske jezike koji je razvijen u ranim 70-im godinama 20. stoljeća. Autor ovog programskog jezika je Dennis Ritchie, no značajan doprinos nastanku C-a dali su Ken Thompson kao autor programskog jezika B i Martin Richards, autor programskog jezika BCPL. Dennis Ritchie je stvorio ovaj programski jezik za rješavanje praktičnih problema kodiranja sistemskih programa i jezgre operacijskog sustava UNIX, koji je praktički u cijelosti napisan u C-u.

Programski jezik C dosta se mijenjao tokom godina te je u više navrata neformalno i formalno standardiziran. Prva važnija inačica poznata je pod nazivom "K&R C", što je engl. kratica prezimena dvaju autora najpoznatijeg C priručnika "The C Programming Language", a to su Brian Kernighan i Dennis Ritchie. Prvo izdanje te vrlo sažeto i precizno pisaneknjige koje datira iz 1978. godine ujedno je de facto standardiziralo jezik u 70-ima. Drugo izdanje iz 1988. godine opisuje "ANSI C", standard kojeg je 1983. godine definiraoamerički nacionalni institut za standardizaciju, a koji je i danas najbolje podržan. Donedavni je standard bio ISO/IEC standard skraćeno poznat kao "C99", no krajem 2011. usvojen je ISO/IEC 9899:2011, poznat kao "C11", za koji su kompajleri još u razvoju.

Kao jedan od najvažnijih jezika u povijesti komercijalne računalne industrije, C je do danas ostao jedini programski jezik prilagođen za sve računalne platforme, od malih sustava pa do mrežnih superračunala. Programi napisani u njemu vrlo su bliski načinu rada hardvera te u načelu zahtijevaju od programera dobro razumijevanje rada procesora, memorije,ulazno-izlaznih sklopova itd. No, rad s registrima procesora i adresiranje memorije apstrahirani su pomoću koncepta varijabli i pokazivača što uz eksplicitne kontrolne strukture i funkcije znatno olakšava programiranje u odnosu na izravno programiranje u strojnim jezicima.

Tokom 1980-ih, Bjarne Stroustrup zajedno s drugim istraživačima u Bell Labs proširuje C dodavajući sposobnosti objektno orijentiranog programiranja, a naziv ovog novog programskog jezika je C++. Nažalost, ta je 100%-na kompatibilnost ujedno i razlog što su problemi koje programiranje u C-u nosi sa sobom naslijeđeni u C++-u. Efikasno i sigurno programiranje u C-u vrlo je zahtjevna vještina koja traži višegodišnje iskustvo pa je stoga C jezik koji se ne preporučuje početnicima, posebice ako im programiranje nije primarni posao.