Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju i ove godine raspisala je  natječaj Poezitiva za najbolji pjesnički rad učenika srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Natječaj je bio otvoren od 14. travnja do 14. svibnja 2020. Prošlo je devedeset godina od smrti ruskoga pjesnika Vladimira Vladimiroviča Majakovskog, pripadnika ruske avangarde, pionira ruskog futurizma, poetikom vrlo bliskoga njemačkom ekspresionizmu. Njegova poezija nosi predznak osporavanja ustaljenih predodžbi i normi, ali ne s ciljem njihove destrukcije, već stvaranja novog koje se opire dosadnoj i nepromjenjivoj svakodnevici. Stih njegove poeme Oblak u hlačama:  ,,...ulica se bez jezika grči – / nema na čemu da razgovara i viče", razotkriva Majakovskog kao pjesnika suvremenoga grada, pjesnika ulice kojoj lirski subjekt treba podariti glas. Učenici su pozvani da u poeziji pronađu glas za utihnule ulice snagom oblaka u hlačama – mladenačkog, buntovnog, erotičnog, vizionarskog i proročanskog poput glasa Zaratustre. U natječaju su motivirani lijepom porukom: ,,Ulice će uskoro ponovno oživjeti pa neka ožive i u poeziji koju ćemo, kad za to dođe vrijeme, poput Majakovskog, izvući iz komornih prostora u one vanjske."

Učenica  2. f razreda naše škole, Tereza Klečina sudjelovala je na natječaju sa svojom pjesmom ,,Vremena ulice" pod mentorstvom Darije Gospodnetić, profesorice hrvatskog jezika. 20 pjesama odabrano je za zbornik pjesničkih radova koji će navedena škola objaviti do kraja kalendarske godine pa tako i među njima pjesma naše Tereze. Pjesmu ,,Vremena ulice" prenosimo u cijelosti.

Tereza Klečina: Vremena ulice

Ekspandiranje

Svjetovi nam se spajaju kroz sva vremena i prostore

prve zvijezde se sudaraju

mlade čekaju igru svjetla i sjene

Zajedno uhu najugodniji ton

zlatno popodne

jastuk nakon teškog dana

Graciozna opuštenost, a struji

ispod prvog sloja meke kože

neupropaštene radom

iscrtane čarima mladosti

Struji

pet litara čiste energije

vrhovi prstiju sviraju mojim životom

ugaslu zvijezdu zamijenit će svjetlija

Pijanici alkohol

tužnomu srce

Skupu njegov ćup

Sve smo to i gorko i slatko

Vatre su nam paklene

dim nas guši

materija razdvaja

a bića zaključuju

da su prolazna

isto kao i vrijeme prije sunca

isto kao i vremena ulice

bilo jednom...