Poštovani roditelji,

Potaknuti tragedijom koja se dogodila u Beogradu u osnovnoj školi želimo vam se obratiti. Kada se dogodi situacija ovako velikog razmjera i tragičnih posljedica ljudi imaju potrebu razgovarati, analizirati.

Obraćamo Vam se s molbom da svi zajedno i ovaj puta budemo djeci oslonac, da im pokušamo pružiti sigurnost i sretno djetinjstvo. Da im pokažemo da je ovaj strašan pojedinačni događaj, da suosjećamo s obiteljima i zajednicom i da  i dalje ustrajemo graditi bolji svijet u kakvome želimo živjeti.

Potaknite djecu na razgovor, pokušajte saznati o čemu razmišljaju, što ih pokreće, što im nedostaje ili što im se događa. Ukoliko postoji nešto što Vas zabrinjava razgovarajte sa stručnjacima: mi smo ovdje za Vas i tražit ćemo način kako Vam pomoći u različitim situacijama. Problemi s kojima se djeca suočavaju su odgovornost svih nas odraslih.

U našoj školi ne toleriraju se oblici nasilničkog ponašanja. Istaknite svom djetetu da ne smije biti nasilno prema drugima, uključujući on-line nasilje, kao i verbalno i fizičko nasilje i isključivanje iz grupe vršnjaka. Potaknite svoje dijete da vam se povjeri ako je žrtva nasilja ili ako je svjedočilo nasilju. Vama i vašem djetetu na raspolaganju kao i do sada stoje razrednica, stručni suradnici, ostali učitelji i nastavnici te ravnateljica ako nam se trebate povjeriti zbog bilo kojih nepovoljnih okolnosti vezanih uz školu, zdravlje i sigurnost djeteta.

Možda će djeca koja su čula za događaj željeti s vama razgovarati. Prenosimo Vam savjet stručnjaka s Hrabrog telefona na koji način s djecom razgovarati na temu pucnjave.

Savjet stručnjaka s Hrabrog telefona na koji način s djecom razgovarati na temu pucnjave:

“U mislima smo sa žrtvama tragičnog događaja u Beogradu i njihovim roditeljima, obiteljima, prijateljima, školskim kolegama, učiteljima i sugrađanima. Duboko žalimo zbog gubitka dječjih života i izražavamo našu iskrenu sućut svima pogođenima tragedijom.
Vijesti poput ove mogu izazvati osjećaje tuge, tjeskobe, ljutnje, straha i bespomoćnosti, kako kod odraslih, tako i kod djece. Ako niste sigurni kako razgovarati s djetetom, evo što možete učiniti:
 Dajte djetetu prostora da vam kaže što zna i osjeća.
S obzirom na količinu različitih informacija u medijskom prostoru, dobro je pustiti djecu da prva govore. Tako ćete dobiti uvid u to je li dijete uopće čulo za događaj, što sve zna i jesu li se pojavili ikakvi strahovi. Manja djeca možda ne znaju da je došlo do pucnjave ako su manje izložena medijima, a u tom slučaju nije potrebno objašnjavati im što se dogodilo.
Nešto starija djeca koja više vremena provode na društvenim mrežama, novinskim portalima i gledajući televiziju vjerojatno imaju neke informacije, a ne zaboravite i da mogu saznati mnogo toga od vršnjaka. Iako roditelji ponekad ne žele razgovarati s djecom o uznemirujućim događajima kako bi ih zaštitili, važno je da ne budu sami u tumačenju onoga što čuju oko sebe.
 Prihvatite djetetove osjećaje i umirite strahove.
Dajte djeci do znanja da su svi njihovi osjećaji prirodni i da ste tu za njih. Strahove možete umiriti naglašavanjem da su ovakvi događaji iznimno rijetki i da postoje odrasli koji su tu da ih zaštite. Ako primjećujete da je dijete napeto i tjeskobno, možete zajedno isprobati neke tehnike relaksacije (https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/…/tehnike-relaksacije/) ili mindfulnessa (https://www.poliklinika-djeca.hr/…/besplatna-brosura…/).
 Razlikujte činjenice od dezinformacija i postavite granice u vezi izloženosti medijima.
Prirodno je osjećati potrebu da budete informirani, no pretjerano praćenje novosti može povećati zabrinutost. To posebno vrijedi za senzacionalističke fotografije djece i članova obitelji, koje narušavaju dostojanstvo prikazanih osoba, a osim toga nemaju informativnu vrijednost. Potaknite djecu na razmišljanje o vjerodostojnosti izvora i o tome jesu li informacije koje dobivaju relevantne i provjerljive. Kako biste izbjegli pretjeranu brigu i preplavljenost, odredite vrijeme u danu bez mobitela i drugih medija.
 Pratite vlastite emocionalne reakcije i potražite podršku za sebe.
U razgovoru s djetetom budite smireni i izbjegavajte nagađanja o tome hoće li se ovakva pucnjava ponoviti i što je uzrokovalo postupak počinitelja. Nemojte se usmjeravati na stereotipe o počinitelju nego se umjesto toga zadržite na činjenicama i vlastitim osjećajima. Ako primijetite da vam je teško skrenuti misli s teških tema ili da vas preplavljuju neugodne emocije, potražite podršku i pomoć stručnjaka. Nitko se ne treba sam nositi sa svojim brigama!
Ako biste htjeli s nekime razgovarati o ovoj temi, pozivamo vas da nazovete našu besplatnu i anonimnu liniju za roditelje na broju 0800 0800 radnim danom od 9 do 20 sati ili nam pišite na savjet@hrabritelefon.hr Djeca mogu nazvati našu liniju na broju 116 111 ili nam pisati na chat radnim danom od 15 do 19. Tu smo za vas! ”

Savjeti Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba:
 https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/novosti/djeca-trebaju-nasu-podrsku-nakon-zastrasujuceg-dogadaja-u-skoli-u-beogradu/?fbclid=IwAR1w1ICYtQvi2Vy8OGxFMZnoKh2xM-a9-0NutSiqt9Oi58n3RMuYUTZxNCM

Ukoliko se osjećaš uznemireno i nesigurno, primjećuješ nasilničko ponašanje ili si žrtva nasilja, obrati se stručnim suradnicama za razgovor!

U školi u prostoru velikog hodnika biti će postavljen “sandučić povjerenja” u kojem možete anonimno ubaciti svoja razmišljanja i stavove o sumnji ili iskustvima vršnjačkog nasilja.