O njemu i djeci u Malom domu pričala nam je Ana u dva navrata: u ožujku je posjetila učenike nižih razreda naše škole, a u travnju baš prije uskrsnih blagdana posjetila je petaše i šestaše. Ovako je to bilo u razrednoj nastavi:

Prijepodnevni sati, drukčiji Sat razrednika, učionica s pedesetak dječjih lica u iščekivanju. Očekujemo volonterku iz Malog doma, katoličke misije u Keniji, za koje smo pokrenuli akciju "narukvice" u našoj školi.

Ulazi krhka mlada žena širokog osmjeha, predstavlja se, Ana Josipović, volonterka....i priča počinje. Priča o Africi, Keniji, blatnjavim cestama, neimaštini, napuštenoj djeci, manjoj i onoj većoj....prikazuje fotografije, male filmove,  zna ime svakog djeteta, govori o njemu. A  sa slika se smiješe dječaci i djevojčice slični nama, volonteri, fra Miro. I mi se smiješimo gledajući tu svakodnevnu radost, veselje se širi našom učionicom, prepoznajemo dobrotu i mogli bismo priču o Aninoj i fra Mirinoj Africi slušati još satima. Poruka činjenja dobra proširila se među nama, skoro bismo zaplesali kao i djeca u filmu.

Rastanak s Anom i obećanje da ćemo ponoviti susret. Do tada nosimo narukvice i budimo radosni. (učiteljica u 3.b razredu, Krunoslava Jelavić)

A u travnju petaši i šestaši također su dobili priliku upoznati Anu. Eva iz 6.a razreda na flauti joj je odsvirala dobrodošlicu, a profesorica Marija iz informatike pomogla joj je s tehnikom jer filmići koje je pripremila nikako da se pokrenu. Bile su tu i socijalna pedagoginja Marina i razrednica profesorica Antonija iz matematike. Kasnije se priključila i profesorica Dubravka iz francuskog i svi mi, mali i malo veći, pozorno smo slušali Anu koja je spremno odgovarala na mnogobrojna pitanja: idu li djeca u Keniji kod frizera?  Ima li tamo mrava? A lavova? Doznali smo koje je glavno jelo djeci u Malom domu, kako tehniku i i-phone vole baš svi bez obzira na kojem kontinentu se nalaze, kako pravu i iskonsku radost ne može pomrsiti niti neimaština i siromaštvo i kako nije nikakav problem ako u školu dolaziš samo u jednoj cipeli. Ana je potaknula mnoge naše učenike da počnu maštati o odlasku u Afriku i pomaganju ljudima u potrebi. Tako je bilo i onih učenica koje su imale potrebu Anu zagrliti jer im je donijela dašak Afrike u školu. A kako velike odluke i predanosti u životu počinju malim koracima, vjerujem da će našim učenicima i ovaj susret otvoriti srce za neke nove životne pozive.

Suzana Mravunac

Ostatak fotografija pogledajte u Foto-galeriji. Kliknite ovdje da biste vidjeli novost iz naše škole na internetskoj stranici Zagrebačke nadbiskupije.