2011-10-24 14:48:31

Maturalac osmih razreda

Dana 7. rujna 2011. godine s osmijehom na licu krenuli smo na MATURALAC...

  Prvi dan smo krenuli u Liku do Otočca. U Otočcu su nas počastili knedlama i pekmezom. Zatim smo išli do doline rijeke Gacke i Ličkog Lešća gdje smo vidjeli Hrvatski centar za autohtone vrste riba i rakova krških voda.

 

 

 

 

 

      Posjetili smo Smiljan, koji je  nedaleko od Gospića, i tamo vidjeli Memorijalni centar Nikole Tesle. Tamo smo vidjeli mnoge njegove izume i saznali nešto novo.                         Nacionalni park Paklenicu smo obišli i došli do Anić luke gdje smo vidjeli potok Paklenicu. I nakon svega toga napokon smo stigli do Biograda i hotela koji su svi tako željno iščekivali. Nakon večere smo išli u grad, do noćnog kluba, ali nam nisu puštali glazbu koju smo htjeli, pa smo ubrzo otišli u hotel. Trebali smo ići oko 1h spavati, ali naravno, nismo.     Drugi dan, Nacionalni park Kornati. Rano smo se probudili i krenuli u grad gdje nas je dočekao brod za Kornate. Kada su nam rekli da se vozimo 2 i pol sata mislili smo da to nije ništa, ali još uz to, čekali smo na polazak 15 minuta, pa je bilo užasno. Tamo smo se kupali u , nama, "smrdljivom jezeru", tj. ljekovitom slanom jezeru, no nisu se svi kupali nego su otišli do luke, u pravo more. Kada smo se svi nakupali otišli smo na ručak. Tamo su neki jeli ribu i meso, a neki samo meso. Zatim smo se neki namjerno, a neki slučajno okupali. Vratili smo se u Biograd, naravno umorni. Tako umorne nas je profesorica Režić odvela na vodene tobogane, pa smo se zbog toga svi na nju ljutili. Neki su se u početku išli spuštati, a na kraju smo se pridružili i svi ostali, i zaključili smo da nam je to bilo najbolje na cijelom maturalcu. Pošto je vrijeme bilo na knap, žurili smo se u hotel da bismo se stigli urediti za večeru i disko u hotelu. Naravno, sve smo stigli. Nakon jako dobre večere i diska trebali smo ići spavati...     Treći dan, svi umorni, jer nitko nije išao spavati prije 4h. Doručkovali smo, spavajući, zatim se nekako uspjeli spremiti i krenuli prema Šibeniku. Na putu za Šibenik, pokušali smo nadoknaditi san, ali nam profesorice nisu dopustile, i svako malo su nas budili. I napokon Šibenik, u kojem ništa nismo zapamtili i samo smo tražili mjesto za odmor. Nakon Šibenika smo išli u Sokolarski centar, gdje smo se, onako još malo pospani, definitivno razbudili. Jedan zanimljivi čovjek pričao nam je o pticama i centru. Pokazao nam je mnogo ptica i objasnio njihove osobine. Zatim je pitao želi li netko dodirnuti nosom jastrebov kljun i javile su se samo tri cure. Nakon toga, pitao je želi li netko nositi i hraniti jastreba, i opet su se javile samo cure, dečkima ni traga. Zaključili smo da su dečki plašljiviji od cura!                                 Nakon tog uzbudljivog događaja, krenuli smo prema Skradinu gdje smo ručali finu piletinu i pomfrit. Zatim je na red došla vožnja brodom do slapova Krke i NP Krke. Tamo smo se trebali kupati, ali smo se svi složili da je puno bolje da se požurimo nazad u Biograd i na tobogane. Naravno, svi smo išli na njih i ponovo se žurili u hotel da se spremimo. To nam je bila zadnja večer u hotelu i najbolje smo se proveli. Nakon diska svi smo se pokupili u dvije sobe, profesori to nisu primijetili, savršeno! (Iako smo im to ujutro rekli...) Bili smo budni...Dugo!     Zadnji dan... Buđenje, pakiranje stvari, "pospremanje" sobe i skrivanje smeća... Krenuli smo prema Zadru u kojem smo pogledali crkvu sv. Stošije i još mnogo toga. Najzanimljiviji nam je bio skupi, ali ogroman sladoled koji je bio jako ukusan. Nakon Zadra krenuli smo na ručak, pa u pusti Nin, gdje nije bilo žive duše. Došli smo do Grgura Ninskog gdje su svi dotaknuli njegov palac i zaželjeli želju. Napokon smo pronašli neki dućan u kojem smo se nakrcali sokovima i zalihama za put. Nedaleko od Nina bila je lijepa pješčana plaža gdje smo se posljednji puta okupali. Nakon kupanja smo krenuli prema Zagrebu. Putem je bilo savršeno. Svi su pjevali i zabavljali se, čak i profesori. Kada smo došli u Zagreb, već smo bili pomalo tužni što je već, tako "brzo" sve prošlo. Zasigurno ćemo taj maturalac zauvijek pamtiti.           Rea Beaković Mitić, 8.a   Ostatak fotografija možete pogledati u Foto-galeriji        

Osnovna škola Augusta Cesarca Zagreb