Kako je zec dobio duge uši

Jednom davno bio je jedan zec. Ali prije su zečevi bili kratkouhi. Tako je jedan zec, koji je čuo svaki događaj prije ikog drugog u šumi, svaki dan obišao šumu ne bi li čuo novi događaj. Tako su zecu počele rasti uši. On je to primijetio i pokušao na sve načine vratiti stare uši, ali samo je pogoršao stvar.

Tako su nastali dugouhi zečevi!                                        

                                                                                    (Gabrijela Karačić)

Kako je zebra dobila pruge

U jednom gradu, koji se zvao Grad Zebri živjele su zebre. Te zebre bile su na crne pruge. Osim jedne, koja je bila cijela bijela. S tom zebrom nitko se nije htio družiti jer je bila drugačija. Jednog dana zebra se uputila nekim nepoznatim puteljkom, koji je bio pust. Na kraju tog puta bila je velika zgrada. Kada je zebra vidjela tu zgradu, odmah je poletjela do nje. Dok je trčala, na putu je pala u lokvu i postala sva crna. Poslije se osjećala usamljeno, no dogodilo se čudo. Kiša je počela pljuštati i oprala ju je – na pruge. Kada je došla u svoj čopor osjećala se sretnom i veselom jer je bila ista kao sve druge zebre.

Tako nas dvije zamišljamo događaj – kako je zebra dobila pruge.

                                                                                                     (Viktoria i Iva)

Kako je zebra dobila pruge

Jednog ljetnog dana, na livadi u nekom selu, bila je jedna životinja koja je bila bijele boje. Bila je tužna jer su sve životinje ljudi zvali po njihovim imenima, a ona nije imala ime. Šetala je ulicama šarenih boja. Sutradan je krenula u grad koji se zvao Zagreb. Vidjela je crno-bijele crte po cesti. Svidjele su joj se. Zamislila je da je i ona crno-bijele boje. Ljudi su stali oko nje i zamislili isto što i ona. Njima se, također, svidjelo pa su joj napravili pruge i nazvali je zebra. Otada je bila sretna jer je i ona imala ime.

                                                                                             (Ema Šaravanja)

Kako je zebra dobila pruge

Na početku, zebra je bila sva crna. Vidjela joj se samo unutrašnjost ušiju. Zebra se zvala Pahuljica. Stajala je u Savani i dok je pasla travu, gledala je bijele oblake i razmišljala kako bi bilo lijepo da je ona bijela. Pahuljica je voljela bijelu i crnu boju. Taj dan bio je Badnjak. Njezina je majka, kad je to čula, dugo razmišljala kako da kćeri ispuni želju za Božić. Dosjetila se i kćer, u noći s Badnjaka na Božić, obojila crno-bijelom bojom. Kad se Pahuljica probudila počela se kupati jer je mislila da je prljava. Kad se nije mogla oprati shvatila je da će zauvijek ostati takva i bila je vesela jer je to bila njezina životna želja.

Tako su zebre dobile pruge!

                                                                                                       (Ana Ćenan)

Kako je zebra dobila pruge

Jednog dana, još u prapovijesti, zebre su bile bijele, bez ikakvih dodataka. Zebra se zaputila u šumu, koja je bila puna kukaca. Na zebru je sletjela muha, koja je pjevala pjesmu crno-bijeli svijet. Zebra je zamislila kako bi ona bila lijepa kada bi imala dvije boje. Muha joj je rekla da ako ikad bude nešto zaželjela, može preći preko duge. Zebra joj se zahvalila i rekla da ako njoj ikad bude trebala pomoć, neka joj se obrati. Zebra je prešla preko duge i postala crno-bijela, tj. dobila je pruge. Eto kako je zebra dobila pruge.

(Ana Smiljanec)

Kako je žirafa dobila dug vrat

Jednoga dana izrasla su velika stabla jabuka. Jedna je žirafa po imenu Iva poželjela jesti jabuke s tog stabla. Ali, tu je bio jedan problem. Žirafa Iva bila je preniska. Razmišljala je što će napraviti. Onda je ugledala ptičice koje su letjele pa su sjele na drvo. Žirafa Iva pomislila je – ako one mogu letjeti, mogu i ja. Uzela je dva najveća lista i malo se podignula od zemlje, ali ubrzo je pala. Mačka se popela na drvo pa je i žirafa pokušala. Došla je skoro do vrha kad je pala. Tako je razmišljala i razmišljala. Ubrzo je pao list. Žirafa ga je pojela. Onda je počela rasti i rasti. I tako je dobila jako dug vrat i mogla je jesti sa svakog stabla koje je ugledala.

Kraj!

                                                                                                      (Matea Martić)

Kako je zec dobio duge uši

Jednog dana jedan zec skakao je po livadi i jeo travu. Susreo je miša i pitao da zašto on ima tako male uši i ništa ne čuje. Miš mu je rekao da ne zna, ali zec ga nije čuo. Naišao je i na psa, koji je čuvao ovce i upitao da zašto ima tako male uši i ništa ne čuje. Pas je razmišljao, ali nije znao odgovor. Skakao je zec i ugledao vjevericu, koja je skakala po granama starog hrasta. Upitao ju je zašto zečevi imaju tako male uši i ništa ne čuju. Ona nije znala odgovor pa ga je odvela do stare vjeverice, koja mu je stvorila velike uši.

                                                                                                    (Korina Koštić)