Najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu, trajala je od kolovoza do studenog 1991. godine. Opsada od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga, trajala je 87 dana.

Znatno brojnija i nadmoćnija srpska vojska i ostale paravojne srpske postrojbe slomile su herojski otpor malobrojnih, opkoljenih branitelja i do ponedjeljka 18. studenoga 1991. okupirale najveći dio Vukovara. Idući dan je okupirano i Borovo Naselje. S okupacijom grada, uslijedila su masovna smaknuća hrvatskih branitelja i civila te pljačka i progon civilnog stanovništva.

"Vjerujte, rat je najveća čovjekova niskost koju je u svojoj raskalašenosti smislio, valjda zato da bi poslije svega i u sažaljenju mogao iznova prljati.

Čini mi se, jedan sam od malobrojnih sretnika koji je svoju misao uspio zabilježiti u traganju za izgubljenim, ili još ne stečenim, svejedno. I uvijek, pišući, negdje u dnu svojih misli, a ponekad i pred živom slikom krvi, smrti i razaranja, nisam zaboravljao borce, hrvatske branitelje koji nisu imali sreće, koji nisu dočekali svoje misli, a kamoli svoje obitelji i svoje ljubavi.

Umjesto njih primite i moju prvu riječ, riječ istine i ljubavi.", napisao je Glavašević.

Danas u znak sjećanja na žrtve Vukovara i poginule palimo svijeće i prisjećamo se stradavanja uz molitvu i želju da se nikad više ne ponovi.

I za kraj jedna divna misao našeg Siniše Glavaševića:

"A može se dogoditi da mrak zadavi svaku ružnu misao. Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to."

                        (izvori: index.hr, portal53.hr)