Božićni dar

Jednom davno, u velikom dvorcu živjela je malena princeza Elizabeta. Jako je voljela životinje pa je njezin ljubimac bio maleni, slatki vuk. Njezini roditelji, kralj i kraljica, bili su dobri i pošteni i jako su voljeli Elizabetu.

Bila je zima i bližio se Božić, a Elizabeta je bila tako znatiželja i željela je otvoriti svoj dar. Svaki dan je istraživala i pretraživala svako mjesto u dvorcu ne bi li našla svoj poklon. Kralj i kraljica vidjeli su da Elizabeta traži svoj poklon pa su smislili savršen način darivanja – traženja dara na to čarobno jutro, na Božić. Njezin vuk bio je savršeno dresiran pa joj je pomogao u potrazi. Elizabeta je na Badnjak bila jako tužna pa su i njezini roditelji bili zbunjeni. „Inače je Elizabeta znatiželjna i vrckava, ali danas, na Badnjak, tužna je.“ – reče kralj. Kraljica je otišla k Elizabeti upitati je što joj je, a ona je odgovorila da je tužna jer nema snijega i otišla je u sobu. Došao je i taj dan. Božić je i Elizabeta se ponadala daru, ali za neko čudo, opet se rastužila. Ispod božićnog drvca bio je nezapakirani kompas i neka karta. Kralj i kraljica objasnili su joj što treba raditi i ona je došla do neke male sobice. Tada je pronašla svoj poklon, novi bicikl i bila je presretna. U međuvremenu je i snijeg počeo padati pa je njezina sreća bila još veća. Izašli su van i veselili se snijegu i bili sretni i veseli što je sve u redu i što su zajedno.

Matea Martić, 6. b

Princezin put u podzemlje

Bila jednom davno prelijepa princeza Alice. Živjela je u dvorcu od čistog zlata, no nije smjela napustiti dvorac i nije imala prijatelje. Jednog dana Alice je odlutala u nepoznati dio dvorca. Nije bio od zlata i tamo je bilo mračno. Iza jednog zida nešto je sjajilo. Pred njom su se stvorila ogromna zlatna vrata, ali, na njezinu žalost, bila su zaključana. Shrvana tugom, otišla je spavati. Hodala je do svog kreveta i osjetila kako ispod njezinog tepiha ima neka mala kvržica. Razmaknula je tepih i ugledala tajna vrata. Otvorila je vrata, a unutra je bio ključ. Po noći se došuljala do zlatnih vrata. Kada ih je otvorila vidjela je veliku raketu. Princeza Alice nije znala upravljati raketom pa umjesto da odleti u svemir, otišla je u podzemlje. Došla je u tajnu knjižnicu Tubarilis. Tamo je radila jedna mala sova Huky. Dugo su se družili zajedno, ali princezi odjednom više nije bilo zabavno. Budući da je Huky bio pametan, vratio ih je na površinu. Zajedno su se družili do kraja života. 

                                                                                                                      Ana Kožul, 6. c

Čarobna vrata

Bio jednom davno jedan kralj. Živio je u maloj kućici na rubu kraljevstva. Kralj Edward imao je maloga mačka Montija. Monti je bio mačak lošeg izgleda, tužnih očiju i crne dlake. Djeca su se bojala Montija, ali kralj je govorio toj djeci da je svatko lijep na svoj način. No, vratimo se bajci. Mladi kralj imao je i svoje tajne koje ni s kim nije podijelio. Kraljević je imao malu kućicu, ali zapravo ta mala kućica imala je velike moći, koje kraljević nije mogao shvatiti. Jedna od tih moći bila su i čarobna vrata do kojih kraljević nije imao pristup jer nije imao ključ, sve do jednog dana  kada je Monti pobjegao u šumu. Kraljević nije znao što učiniti i tražio je Montija tri dana i tri noći, ali mačka nigdje ni traga. U trenutku kada je kraljević htio odustati, začuo je Montijev tužni mijauk. Kraljević je pratio zvukove Montijevog plača, a kada ga je pronašao, u ustima je držao ključ. Kraljević je odmah shvatio da je to ključ od čarobnih vrata njegove kuće. Kada je došao kući, potrčao je do čarobnih vrata sav uzdihan, otključao ih je, a zatim vidio sve ljepote proljeća jer su ta vrata vodila do proljeća. Vidio je ptičice sve sretne, cvijeće je radosno puštalo mirise, a u kutu jedan čudan prizor – bicikl napravljen od grana najljepšeg drveća. Kraljević je proveo tri mjeseca iza čarobnih vrata, a kada je proljeće prošlo, kraljević je ostao zaključan sve do sljedeće godine, kada će se njegovo iskustvo opet ponoviti.

Ivana Ilić, 6. c

Kraljica i čarobna planina

Bila jednom jedna kraljica Kate. Imala je prelijepu haljinu od svile, gustu, kovrčavu kosu i prelijepe sjajne plave oči. Voljela je istraživati misterije. Jedne noći, kada je krenula u krevet, u sobu joj je uletjela sova. Kraljica Kate se uplašila, no ubrzo je shvatila kako sova govori. Sova je lebdjela sve dok nije pronašla mjesto za sletjeti. Sletjela je na jednu policu i izvukla kraljičinu najdražu knjigu. Listala je i listala, sve dok nije došla do sredine knjige. Pročitala je petu rečenicu iz te knjige i u zidu su se otvorila vrata. Kraljica je bila očarana. Nije mogla vjerovati. Ta vrata su vodila do tajnog vrta Lunaland. Dugačke stepenice vodile su do prekrasnog vrta. Vrt se zelenio na sve strane, a najljepša je bila fontana u sredini vrta. Otada je kraljica Kate svake večeri odlazila u Lunaland sa sovom. Te večeri, sova je rekla svoje ime i rekla je da je njezino ime vrlo poznato i da ga kraljica Kate mora odgonetnuti. Njezino ime nalazi se na vrhu planine Bpong-Tong. Na Bong-Tongu se nalazi najveća knjižnica svijeta. Sutradan kraljica Kate se spremila i automobilom krenula na planinu Bong-Tong. Vozila se pet dana i pet noći. Tu petu noć stigla je na vrh. U knjižnicu Miopalisa, ušla je sa smiješkom na licu. U knjižnici je bilo tiho i radila je čudna žena s čudnim imenom – Bony. Kate je tražila knjigu s naslovom Korisne bajke. Bony ju je uplašeno pogledala i rekla da samo ta knjiga stoji na jednoj polici i nitko je nije otvorio. Kate ju je otvorila, no kada je to napravila, zapuhao je snažan vjetar. Otvorila je knjigu i listala, listala. U knjizi je na sredini samo pisalo – Silana. Kata je rekla da bi to moglo biti ime sove. Zahvalila se Bony i krenula u svoj dvorac. Pet dana i pet noći putovala je. Kada je stigla u dvorac, rekla je glasno i jasno: „Silana!“ Sova se tada pojavila i počela se pretvarati u prelijepu djevojku. Silana je bila drevna kraljica Egipta. Vještica ju je pretvorila u sovu, nakon što je Silana odala veliku, drevnu tajnu Egipta. Silana i Kate bile su najbolje prijateljice zauvijek.

                                                                                                                     Laura Žarko, 6. c

Balerina i knjiga

Bila jedna balerina. Zvala se Kristina.

Imala je narančastu kosu, ružičastu odjeću i prelijepe plave oči. Živjela je u glazbenoj kutijici. Prošle godine bilo je plesno natjecanje. Kada je plesala u finalu, slomila je nogu. Odlučila je raditi kao knjižničarka. Poslije tri mjeseca oporavila je nogu. Otišla je vlakom u školu Augusta Cesarca. Počela je zima, a sova Riki pomogla je Kristini naći tajanstvenu knjigu. Tu knjigu moglo se otvoriti jedino ljubavlju prema knjigama. Kada je Kristina otvorila knjigu u njoj je pronašla čarobni svijet knjiga. Sova je Kristinu dovela do kuće najljepših knjiga. Kada je Kristina ušla u kuću knjiga, vidjela je balerinsku knjigu i sjetila se starih vremena.

Toni Žarko, 4. c

Veliki izum

Jednom davno živjela je mlada princeza u dvorcu sa svojom obitelji. Zvala se Tiana i bila je jako znatiželjna. Nije voljela život princeze jer je cijelo vrijeme morala biti u dvorcu i nije imala prijatelja. Čeznula je za društvom i igrom izvan zidina dvorca. Navečer, prije spavanja, popela se na najviše mjesto u dvorcu i gledala u beskrajna zelena prostranstva koja su okruživala dvorac. Najviše je voljela gledati bijelu planinu koja se uzdizala između svog zelenila. Prisjećala se legende koju joj je davno ispričala majka. Legenda je govorila o čarobnoj škrinjici koju čuva mali moćni vilenjak. Tiana je u jednom trenu odlučila da će poći pronaći čarobnu škrinjicu. Iskrala se iz dvorca i krenula u potragu za škrinjo. Hodala je tako satima kroz gustu noć, sve dok nije došla do vrha planine. Na samom vrhu ugledala je otvor u pećini. Ispred ulaza ležao je ogroman vuk. Uplašena, no ipak ustrajna, prišla je vuku te ga upitala može li prenoćiti u pećini. Vuk ju je pogledao te rekao kako je upravo nju čekao da dođe. Zbunjena princeza mu je prišla te ga je upitala kako on zna tko je ona. Vuk joj je zatim pokazao put prema pećini i rekao da je tamo čeka odgovor. Ušla je u pećinu i vidjela malog vilenjaka kako čuva čarobnu škrinjicu. Vilenjak joj je rekao da je u škrinjici nešto posebno i da je upravo ona odabrana da otvori tu škrinjicu. Tiana je s velikom znatiželjom prišla škrinjici i otvorila je. Ugledala je smotuljak papira i brižno ga rastvorila. Na papiru je bio crtež nekakvog čudnog stroja. Isprva joj ništa nije bilo jasno, no znala je da je crtež zbog nečega vrlo poseban te ga je ponijela kući. U dvorcu su svi bili presretni kad se Tiana vratila kući. Nakon nekog vremena princeza je shvatila važnost papira iz škrinjice.

Godine upornosti i istraživanja dovele su je do velikog izuma. Izumila je avion te s njim proletjela sve zemlje svijeta. I danas je svi znaju kao najveću izumiteljicu toga doba.

Korina Koštić, 6. b

Vojnik Petar

Bio jednom jedan vojnik koji nije imao ništa na ovom svijetu pa je govorio da njemu nema smisla živjeti. Ničega se nije bojao. Majka mu je umrla kad je bio dijete, a oca nikada nije ni vidio. Majka mu na samrti dade kompas. Bio je to stari, otrcani kompas, no majka mu je rekla da ga uvijek ima kraj sebe.

Majka ga nazvaše vojnikom jer je bio hrabar i odvažan kroz sve što je prolazio. On zapravo, nije radio u vojsci. Kralj i kraljica su baš u to doba tražili supruga za svoju kći Ellu. Ella bijaše prekrasna djevojka, no ništa nije voljela više od svoje mačkice. Jednoga dana mačkica pobjegne u planine. Ella je nije mogla naći pa se plačući vratila kući. Kralj objavi natječaj za hrabrog mladića koji će naći Ellinu mačkicu. Vojnik se javi i oni ga prihvate. Bila je strašna zima. Snijega je bilo posvuda, a pogotovo u planinama, ali to vojniku nije smetalo. Uzme svoj kompas, sjedne na bicikl i krene put planina. Kad je stigao u podnožje visoke planine, ostavi bicikl i nastavi pješice. Duboki snijeg sezao mu je do pasa i bilo mu je sve teže i teže, no o predaji nije bilo ni govora. Kad je teškom mukom došao do vrha zapazio je da je vrh ogroman, a mačkicino krzno je bijelo poput snijega. Tražio je punih pet sati, no nije je našao. Tada se sjeti kompasa, pogleda na njega i on mu pokaza smjer. Krene vojnik u tom smjeru i nabasa na mačkicu. Stavio je mačkicu kraj sebe i umotao je u deku koju je ponio sa sobom. Promrzla je mačkica milo mijaukala i lizala vojnikovo lice.

Kada ju je donio Elli, izljubila je i vojnika i mačkicu. Kad je vidjela kako je vojnik lijep i hrabar mladić, nazva ga Petar i uda se za njega. Za godinu dana Petar i Ella dobili su kći, malenu princezu Lili koja je također obožavala mačkicu kao i njezina majka.

Ana Ćenan, 6. b