Pepeljuga i Pinokio

Bilo je to davno, u dvorcu gdje je živjela Pepeljuga sa dobrom maćehom Elom koja joj je dala sve što poželi. Pepeljuga se jako željela zaljubiti, a baš u tom trenutku došao je princ Pinokio. Pinokio koji je sve to čuo bio je sretan jer je i on bio zaljubljen u nju. Predložio joj je da joj priredi bal na kojem će biti i njih dvoje. Pepeljuga se jako zaljubila u Pinokija i jako joj se svidjela ta ideja. Na balu su cijelo vrijeme plesali te su se za godinu dana i vjenčali. Bili su zajedno jako dugo, ali su bili usamljeni jer nisu imali djece. Pepeljuga je odlučila zamoliti majstora Antuna da im od drveta napravi djevojčicu. Majstor je to i učinio, a Pepeljugina maćeha je djevojčicu ukrasila i učinila je prelijepom te je djevojčica oživjela.

Pepeljuga i Pinokio bili su presretni i shvatili da se čekanje isplati te da onaj tko čeka uvijek i dočeka.

Dea Perić i Leona Kolovrat

Pinokio traži ženu

Pinokio je šetao ulicom i ugledao djevojku svojih snova. Imala je dugu žutu kosu i anđeoske plave oči. Bila je to ljubav na prvi pogled. Zvala se Petra. Odjednom je nestala. Nekoliko puta ju je opet vidio, osmjehnula mu se. No, djevojka je bila iz bogatije obitelji, a on se bojao da nikad neće biti s njom. Ipak, nije odustajao. Ludo se zaljubio, raspitao se što mora učiniti da bi mogao postati njezin. Par momaka bilo je tamo, ali njezini ljudi imali su čudne uvjete. Pinokio je pronašao njezinu adresu i odlučio pokušati. Njezini roditelji su se protivili, ali kasnije su pomislili da bi mogli imati koristi od njega. Dali su mu tri uvjeta. Njezinoj majci morao je nabaviti haljinu u kojoj će biti najljepša dama na svijetu, njezinoj maci zlatno zvonce, a njezinom ocu džepni sat. Kao šećer na kraju, njoj je morao nabaviti drvene cipelice sa dragim kamenjem. Haljinicu je nabavio vrlo lako te ju je dao majci uz riječi da je u svakoj haljini prelijepa. Tako je osvojio mamu. Maci je dao obično zvonce i rekao da je i ona lijepa uvijek, a maca je bila sretna. Ocu je našao sat, a svojoj djevojci sam napravio cipelice. Naime, te cipelice trebala je nositi na vjenčanju. Majstor Abraham volio je Pinokija, htio je s njim ići Pepeljugi. Na putu se pojavio čovjek koji im je uzeo drvene cipelice. Pinokio se pojeo od muke, nije znao kako joj to reći. Bio je utučen. Jedini način da se sve riješi, bio je da nađe lopova. Imao je nadu. U pomoć je uskočila i dobra vila, no nije mu mogla pomoći. Išao je sam tražiti cipelice i lopova. Nakon dugog traženja našao ih je. Putem je stekao mnogo prijatelja. Lopov je zapravo bio prijatelj Petrina oca. Otac je bio ljut, no na kraju taj čovjek zapravo nije bio kriv jer je on otac Petrinog bivšeg dečka, koji je bio ljubomoran na njihovu sreću. No, Petru i Pinokija to nije zaustavilo. Petra je rekla da nju nije briga za skupe poklone.

I tako su zajedno živjeli do kraja života. Jednog dana bivši dečko se pijan pojavio na vratima, lupajući i galameći, ali onda je maca odradila svoje. Iskočila je van i sa zvoncem ograbala bivšeg dečka. Tako je mačka postala glavni junak priče.

Ana Kuraja, 7. a

Snješkini snovi

Jednom davno, u malom čarobnom gradu, bila jedna djevojčica po imenu Snješkica. Voljela je svirati violinu, ali njezin otac Tvrtko nije to želio. On je htio da ona postane liječnica, ali ona je izabrala da će svirati violinu. Jednog dana, kada je Snješkica pošla u glazbenu školu, otac ju je odlučio slijediti kako bi saznao gdje ide. Kada je počela svirati, otac je povikao na nju i rekao da smjesta krene kući. Snješkica se rasplakala i nije htjela razgovarati sa ocem. Nije izlazila iz svoje sobe i bila je jako tužna što nije smjela svirati violinu. Jednog dana kada je otac otišao u polje, ona je pobjegla od kuće i krenula prema livadi. Sjela je na veliku gljivu, a gljiva se pomaknula i počela joj govoriti kako treba slijediti svoje snove i ne treba odustajati. U tom trenutku Snješkica počne svirati i cijela se livada probudi i sve oživi. Ptičica počne cvrkutati i pjevati i kaže djevojčici da samo slijedi svoje srce. Djevojčica krene još jače svirati, ali u tom trenutku otac Tvrtko dođe na livadu i kaže Snješkici da mu preda violinu i pođe kući. Otac se razljuti još više i razbije Snješkici violinu, a ona sva u suzama dođe do kuće. Nakon nekoliko dana djevojčicama zamoli oca da joj kupi novu violinu i da joj dopusti da pođe u glazbenu školu. Otac kaže da mu je žao i kupi joj novu violinu i kaže da samo slijedi svoje snove i svoje srce. Snješkica se na to jako obraduje i zahvali ocu.

Nakon nekoliko godina postane izvrsna violinistica i glazbenica. Išla je po mnogim turnejama i njezinom ocu bilo je jako drago i bio je sretan zbog nje, a i ona je bila sretna. Snješka i otac, živjeli su sretno do kraja života.

Leona Kolovrat

Stablo knjiga

Bilo jednom jedno stablo knjiga. O njemu se pričalo da je čarobno. Mnogi su ljudi u to vjerovali, pa su s njega krali knjige. Jedan čovjek po imenu Luka jako je volio čitati. Stalno je s tog stabla brao knjige. Jednog je dana ubrao punu vreću knjigu jer je bio Dan knjige. Cijeli dan je čitao i pročitao je knjige od Pepeljuge do Enciklopedije. Pročitao je i Bibliju i Knjigu rekorda.

Svi su mu se čudili. Prozvali su ga čitačem godine i postao je gradonačelnik tog grada. Jedna mu je ptičica šapnula da je najbolji čitač na svijetu, a stablo je oživjelo i dalo mu čarobnu moć čitanja.

I tako je on sretno vladao u Gradu knjiga.

Dea Perić