Drugi kraj priče/bajke

Bajka o ribaru i ribici

Starac i starica iz bajke  započeli su normalan život, no tada je došla zla maćeha osvetiti se. Dva sata kasnije starac je otišao loviti ribu. I on je lovio, lovio i odjednom je ulovio jednog lijepog crnog šišmiša, kojeg je ranio i bacio u potok. Taj šišmiš je znao pričati i kada je doplivao do maćehe, ispričao joj je sve. Maćeha se jako naljutila i otišla kod starca i starice. Uništila im je kuću i sve oko nje. Zatim im je rekla da se isele u roku pet sati. Starac i starica postali su nesretni i više nikada nisu vidjeli maćehu.

Petra Miličević

Snjeguljica i sedam patuljaka s Pepeljugom

Princ je poljupcem probudio Snjeguljicu i odlučio je oženiti. Na njihovo vjenčanje došli su svi kraljevi, kraljice, prinčevi i princeze. Dok su plesali, u dvore je ušla pepeljuga, ljepša nego ikada. Princ se odmah zaljubio u nju. Napustio je Snjeguljicu i otišao s Pepeljugom. Snjeguljica je tjednima tugovala za princom. Jednom je otišla u dvore s nožem u ruci i zaprijetila Pepeljugi, a Pepeljuga je teška srca pozvala stražu i straža je Snjeguljicu odvela u pritvor. Sutradan su Snjeguljicu pustili iz pritvora. Kada je izlazila iz pritvora, ugledala je jednog predivnog stražara i odmah se zaljubila u njega.
Oni su se vjenčali i živjeli sretno zauvijek!

Ana Kuraja

Ljepotica i zvijer

Nakon što su se vjenčali, Ljepotica je bila sretna. Živjeli su u velikom dvorcu i imali malog sina. Tog ljeta, voda je presušila. Jedini način da vrate vodu, bio je da kopaju bunare. I tako, dok je Ljepotica uspavljivala sina, Zvijer je odlučila iskopati bunar. Ljepotica je, pjevajući uspavanke sinu, i sama zaspala. Zvijer se umorila, bilo je vruće, sunce je pržilo. Zvijer se izula i ušla u bunar u nadi da će doći do vode. Mislio je da, ako je bos i blizu vode, da će osjetiti hladnoću i vlažnost tla. Kopao je i kopao. Već je pomislio da nikada neće doći do vode. I došao je trenutak kada je osjetio vlažno tlo. No, tada se dogodilo zlo. Korijen one zle ruže njegovog vrta, svojim trnom ubode zvijer u stopalo. Svom težinom zvijer padne na tlo. Kada se probudio, shvatio je da je u vodi do koljena. Ustao se, izašao van jer je već bila noć. Ušao je u kuću. Ljepotica je i dalje spavala. Probudilo ju je lupanje vrata. Njezin muž, mrtav umoran, samo je ušao u kupaonu i otuširao se. Kada je završio, otišao je u sobu. Ljepotica je ušla i laganim pokretom upalila svjetlo. Glasno je viknula i njezin glas je odjeknuo dvorcem. Zvijer se začudila. Ustao se i vidio svoj odraz u zrcalu. Bio je opet ona stara zvijer. Kada se ubo, ostaci otrova proširili su se cijelim tijelom. On je mislio da je od umora zaspao, ali ostao je bez svijesti. I on je bio prestrašen. Mislio je da ju je iskorijenio, ali očito nije. Prava ljubav nije bila rješenje jer već ima svoju ljubav. Nije mogao ni misliti da će se opet morati skrivati od svijeta, od svoje ljubavi. Otišao je u bunar. Vode je bilo više jer je i kiša padala. Zaronio je u malo mutniju vodu. Ugledao je korijen. Svijetlio je zelenom svjetlošću, kao neko zlo. Svojim snažnim šakama iščupao je korijen. Ta svjetlost se ugasila. Zvijer je polako ostajala bez svijesti. Znao je da to ne smije. U bunaru je bilo već dovoljno vode pa bi se ugušio. Svim snagama odgurnuo se i vratio na meku, zelenu travu. Probudio se na travi, obasjan jarkim suncem. Kapljice vode oko njegovih usana bile su zadnji tragovi otrova. Vratio se u dvorac kao čovjek i živio do kraja života uz tužne uspomene i tragove zelenih točkica oko bunara.

Martina Jergović