Sljedeća aktivnost bila je izrada projektnog zadatka. Motivacija za projekt bio je prijedlog iz Godišnjeg izvedbenog kurikula za peti razred uz čitanku Snaga riječi autorice A. Šojat. Učenici su u sklopu projekta kod kuće prikupljali jesenske plodove kojima će ukrasiti svoj jesenski šešir. On im je bio poticaj za osmišljavanje priče. Trebali su dati ime svom šeširu, ukratko ga opisati te osmisliti i ispripovijedati maštovitu priču o jesenskom šeširu.

Učenici su se potrudili u izradi projekta u čemu su im pomogle upute te kriterij ocjenjivanja radova. U dogovorenom vremenu jesenski šeširi uljepšali su školske učionice, a učenici su nestrpljivo čekali kako bi izveli svoje priče pred ostalim učenicima.

Kako bi ugođaj bio potpun, preselili smo se u školsko dvorište koje je ubrzo postalo jesenska pozornica. Radovi su uljepšali i školsku sjenicu. Maštovite priče kreativnih petaša s jesenskim šeširima na glavi poželjele su dobrodošlicu jeseni u kasno listopadsko popodne.

Učenici su tijekom odrađenih aktivnosti uvježbavali kreativno izražavanje, stvaralačko pisanje, usmeno pripovijedanje, krasnoslov, javni nastup i kritičko vrednovanje. Uspješno odrađene projektne zadatke proslavili smo i neizostavnom igrom u lišću te recitiranjem Cesarićeve Jeseni.

Priče jesenskih šešira

  Bok! Zovem se Stanko. Star sam tek šest dana. Poslušajte moju priču. Živio sam u izlogu jedne lijepe trgovine. Jednog popodneva u trgovinu su došle djevojčica i njezina mama. Tražile su šešir. Bio sam sretan jer sam se nadao da će kupiti baš mene. I to se stvarno dogodilo. Preselio sam u njihovu kuću. Jedne nedjelje postavile su me na stol. Oko mene je bilo različitih jesenskih plodova. Počele su me s njima ukrašavati i to mi se svidjelo. Bio sam pun jesenskih plodova. Na sebi nosim kestenje, orahe, lješnjake, kukuruze, šareno lišće i suhe grančice. Imam puno novih prijatelja. Djevojčica Ivona, koja me je kupila i ukrasila, zbog mene je dobila peticu iz hrvatskog. Preselila me je u školu. Nalazim se u učionici i tu sam proveo noć. Mjesto mi je na stepenicama s ostalim šeširima. Ja sam sada dio izložbe. Baš mi je lijepo ovdje!... (I. M.)

  Pozdrav! Ja sam Studeni. Zovem se kao i mjesec koji uskoro dolazi. Živio sam vani i jednom, dok sam se šetao, počeo je puhati vjetar. Podigao me je visoko i nosio. Uskoro me spustio na pod prekriven lišćem. Lišće je od sreće ukrasilo moje lice. Vidite, sad sam sav šaren. Pričao sam lišću kako sam putovao pa je i ono poželjelo putovati. Zamolio sam vjetar da nas ponese. Tako smo stigli do mjesta gdje žive jesenski plodovi. Pokupio sam lješnjake, orahe i kestenje i zajedno smo nastavili put. Vjetar nas je vinuo u zrak i odletjeli smo do jedne kuće. Kroz prozor smo se spustili među ljude koji su se divili mojoj ljepoti. Svakome tko im je dolazio, pokazivali su me.  Rekao sam im da se zovem Studeni. Bili su sretni kao i ja… (J. D.)

  Bok! Ja sam Šeširko. Dolazim izdaleka. Prošao sam livade, polja i šume. Svugdje sam se zaustavio da se odmorim. U šumama su me dočekala stabla. Darovala su mi svoje lišće i njime su me ukrasili. Šareni grmovi uljepšali su me sa svojim malim plodovima. Odjednom se stvorio vjetar koji me odnio iz šume i dalje preko livada i polja. Stigao sam do kućnih vrata jednoga dječaka. On me odmah uzeo i odnio u svoju sobu. Stavio me je na policu i od tada krasim njegovu sobu… (J. Dž.)

  Zovem se Jesen. Na mene su se zalijepili kesteni, orasi, tikvice, lišće i lješnjaci. Crvene sam i smeđe boje. (L. Š.)

Model svijeta

  Znate li zašto me zovu Model svijeta? Sada ću vam ispričati. Ja sam u početku bio obični ljetni šešir i štitio sam ljude od sunca. Tako sam jednoga dana bio na plaži. Moja bivša vlasnica nije me skidala s glave pa sam od vrućine pukao na dva mjesta. Kad je to vidjela, moja vlasnica me skinula i otišla si kupiti novi i ljepši šešir. Na putu kući bacila me u kontejner za stari papir. Bilo je ljeto pa mi unutra nije bilo hladno. Tu sam proveo noć. Ujutro me probudio jak vjetar na kojeg sam u tom trenutku bio ljut. No, da ga nije bilo, ja ne bih postao model. Uglavnom, otpuhao me sve do neke mračne šume. Jedno stablo upitalo me odakle sam, odgovorio sam pa smo se raspričali. Spustila se noć i ja sam ostao uz stablo. Na mene su pala dva kestena. Rekli su da im je toplo na šeširu i da bi tu ostali. Meni je tada bilo toplo u srcu. Tijekom noći slušao sam šaputanje i osjetio sam da postajem teži. Ujutro sam shvatio što se dogodilo. Puno plodova došlo je noću do mene i ukrasilo me. Uskoro me pronašla djevojčica Nika. Oduševila se mojim izgledom i uzela me k sebi. S njom sam otputovao u Zagreb pa dalje u Rusiju, a uskoro smo putovali cijelim svijetom. Proučavali su me stručnjaci prozvali su me modelom svijeta i najljepšim šeširom na svijetu… (N. D.)

Jasenka Tisucki, prof