Na satu hrvatskog jezika, u sklopu teme Identitet i multikulturalnost, upoznali smo se s haiku pjesmama koje su izvorno japanskog podrijetla. Takav oblik poezije jako nam se svidio, stoga smo se i sami okušali u pisanju. Isprava nam je malo teže išlo, ali kad smo shvatili kako „funkcionira“ takva poezija, stihove smo sipali iz rukava da nam je čak i školski sat bio prekratak za pretočiti sve naše ideje na papir. 

Ovo su neki od naših najboljih uradaka:

Vidim je sad,

visoka, zeleni se.                          

Planina jedna.                              (Iris Bušljeta)

Nos mi raste.

Drven dječak jesam.

Pinokio.

Svijet je velik,

a ja sam mali cijeli.

Veći sam sutra.                        (Toma Matešić)

Sivo je nebo,

vani pljušti kiša.

Mokra trava.                              (Marko Terlević)

Igram nogomet,

u plavim patikama.

Na igralištu.                            (Tomislav Mališ)           

Sve je bijelo,                                                     Pčele lete,

padaju pahuljice.                                              sve se ponovno rađa.

Zima je došla.                                                   Volim proljeće.

Vruće mi je,                                                        Nikako stati,

svi u vodu žure                                                  svud je kiša i blato.

jer ljeto je.                                                          Jesen je tu.

                                  Sve se mijenja,

                                  nešto raste, nešto ne.

                                  Godišnja doba.                                 (Agata Šumski)

Sunce grije,

ljudi u hladu slute,

dolazi ljeto.                                   (Barbara Saher)

Za doručak

ga volim jesti ja.

Mango sa stabla.                         (Dominik Saher)

Nožice male

pijesak dotaknule.

Trči dijete.

Modro je more

i žuta je pšenica,

zemlja Hrvatska.                            (Sara Hađikan)

Volim ja sve pse,

najviše volim haskije.

Jednog imam ja.                             (Mila Lukić)

Ljeto dolazi,

sunce jako grije.

Čekam more.                               (Noa Hečimović)

Učiteljica Andrea Prelog Vujić