Dana 17.2.2015. godine u našoj školi  provedene su aktivnosti projekta Ruksak (pun) kulture. 

     Projekt Ruksak (pun) kulture jedinstveni je kulturno-edukativni program na državnoj razini koji su zajedno pokrenuli Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta kao dopunski program potpore kurikulumu u vrtićima, osnovnim i srednjim školama.

     Program Ruksak (pun) kulture omogućava dostupnost, približavanje umjetnosti i kulture djeci i mladima, razvijanje njihove estetske kulture, općenito senzibilizira djecu i mlade za područje umjetnosti i kulture. Namjera programa je da umjetnost i kultura budu jednako dostupne svoj djeci na području Republike Hrvatske.

     Programe provode stručnjaci književnici, likovni i kazališni, glazbeni i plesni umjetnici.

     U razdoblju od travnja do lipnja 2014. godine, program Ministarstva kulture Ruksak (pun) kulture uspješno je obišao deset županija, održao programe na 20 lokacija (7 područnih škola, 7 osnovnih škola i 6 dječjih vrtića) u koje je bilo uključeno 1122 djece. U izvedbi programa i radionica sudjelovalo je više od pedeset umjetnika/izvođača, od toga 11 glazbenika, 8 plesača, 7 glumaca, 4 likovna umjetnika, 5 povjesničara umjetnosti i 5 studenata umjetničkih akademija.

     Učenici i učiteljice naše škole i djeca našeg vrtića imali su priliku pogledati predstavu o vrlo glasnom žapcu, koji je oduševio sve prisutne gledatelje te sudjelovati u radionicama s umjetnicima-izvođačima.

    „Tijekom predstave djeca su pozorno pratila i odgovarala na razna pitanja. Glavni likovi u predstavi su bili žabac i roda, koji su prenijeli poruku predstave. U predstavi se radilo o neslaganju rode i žapca, što je je sve ostale nerviralo.

    Predstavu možemo povezati sa stvarnim živootm. To da je svaki čovjek drugačiji i da to moramo prihvatiti, da sa svađanjem i ne slaganjem nećemo ništa postići, već samo sa zajedništvom i slaganjem. To se djeci upravo svidjelo i shvatili su poruku. Kad smo pitali učenike što im se najviše svidjelo, većina je rekla da im je bio najzanimljiviji kraj, tj. pomirenje rode i žapca.

    Kasnije su glumci predstave imali radionicu s djecom. Nakon radionice smo razgovarali s glumcima i pitali ih koji je bio povod njihovog dolaska. Objasnili su nam kako im je cilj dolazak u manje sredine koje nisu toliko razvijene kako bi podučili djecu novim stvarima. Također nam je glumac rekao kako je sasvim slučajno dobio inspiraciju za predstavu-vozio se gradom i čuo kako djeca pričaju o rodinom pismu žapcu te je tako priča krenula. Također misli da su djeca shvatila poruku i da  im je to inspiracija za daljnji rad. Mislimo da je predstava bila jako dobra i poučna.“ … prenose nam školske novinarke Martina Čilag i Marija Mečenero

     Nakon predstave uslijedile su radionice glumaca s učenicima u tri skupine, a o učeničkom angažmanu u radionicama najbolje će posvjedočiti fotografije.