Ja slušam kako jesen hrli

Kapljice rose bez pravog su sjaja.

Uznemirene vrane grakću bez kraja.

Zašto su travke tako snene?

To jesen pozdravlja tebe i mene.

Miluje slavonske ravnice rodne.

Posjećuje ih jutrima, navečer i u podne.

Ja slušam kako jesen hrli,

Ona me snenim rukama grli.

U krošnjama se javljaju neki nemiri.

To umiranje listova grane uznemiri.

Oni lepršaju pretužno i beznadno,

To jesen napravi tako skladno.

O, ljepoto ovoga svijeta, šapućem sebi!

Ni za što na svijetu ja jesen dala ne bih.

Ona je šarena, ona je plahovita,

Ona je moja vila vilovita.

Sara Dorinko, 7.r