Prije točno 6 godina, inicijativom čačinačke navijačke skupine, započelo je hodočašće od Čačinaca do Vukovara pod nazivom „Stopama Željka Majora".  Željko Major bio je stanovnik Čačinaca koji je  20. studenog 1991. godine na Ovčari, s još dvjestotinjak hrvatskih branitelja – ranjenika, položio život na oltar domovine i za obranu grada Vukovara.  Sudionici hodočašća su odali počast svojem sumještaninu prepješačivši  139 kilometara od Čačinaca do Vukovara. 

Danas, kao i prethodnih pet godina, započelo je 6. hodočašće u Vukovar, u grad za koji je svoj život dao Željko Major. Zato je polazna točka hodočašća njegov grob s koje su hodočasnici i danas krenuli.  

U svečanom programu, kojim se upriličio početak ovog hodočašća, sudjelovali su učenici naše škole. Učenici osmog razreda u pratni učitelja započeli su hodočašće, pješačenjem od groblja do spomen obilježja na Trgu kardinala Franje Kuharića, a učenici Frane Zubak, Magdalena Jelenčić, Marta Bušljeta i Mihael Videc krasnoslovili su pjesme o Vukovaru.

Učenici osmog razreda početkom listopada boravili su dva dana u Vukovaru u sklopu projekta „Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“ te su kroz recital predočili svoje dojmove. 

Mentorice učenicima bile su učiteljice hrvatskog jezika, Kristina Krolo i  Andrea Prelog.

Voditeljica programa bila je Andrea Prelog.

........................................................................................

Siniša Glavašević,  „Priča o gradu“

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi. "