„Osmjesi djece su nenaplativi“

Petak, 2.3.2018., bio je za 1.b OŠ Antuna Gustava Matoša Čačinci vrlo uzbudljiv dan. Prvašići su trčeći odjurili iz škole, ali ne na sanjkanje, nego da se što prije spreme i vrate natrag u školu. Naime, navečer je davno obećana bajkovita noć u školskoj knjižnici - noć bajki i crtića, piđama party i Noahov rođendan.

Nedavno je dogovorena je ekskurzija u Slavonski Brod. Puno je bilo pitanja o Brodu…je li to pravi brod, plovi li po rijeci, ima li tamo uopće rijeka ili je to blizu mora, plovi li taj „moj brod“ možda šumom???

Kada sam učenicima objasnila da je Brod grad koji se tako zove i da ćemo tamo ići na predstavu koju je napisala naša najveća književnica za djecu, Ivana Brlić-Mažuranić, sjetila sam se ideje o bajkovitoj noći u školi. Odlučili smo, prespavat ćemo noć u školskoj knjižnici, pročitati bajku „Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica“, koju ćemo gledati u Slavonskom Brodu, igrati „Čovječe, ne ljuti se“, domino i vježbati matematiku kroz igru sa štapićima. Također ćemo proslaviti Noahov rođendan. Na taj način realizirat ćemo dio razrednog projekta Bajkovnica i projekt Popijmo šalicu čaja -  Let 's have a cup of tea.

Opremljeni dekicama, jastučićima, vrećama za spavanje i sličnim, u dogovoreno vrijeme učenici su stigli u školu. Ne znam jesu li bili uzbuđeniji roditelji ili djeca. Čitali smo, častili se delicijama koje je pripremila Noahova mama za rođendan, igrali skrivača i vježbali na velikim strunjačama kolut naprijed. Nakon što smo se svi udobno smjestili na naše pripremljene krevetiće, krenuli smo s gledanjem crtanih filmova s video kazeta. Oko 23.00 sati, počeli smo posustajati i jedan po jedan polako tonuti u san.

Jutro je stiglo vrlo brzo! Već u 6.15 sati, svi smo bili budni. Dok je učiteljica kuhala čaj za sve, učenici su spremili krevetiće. Zatim smo odigrali jednu „skrivača“, popili čaj i pogledali Tom i Jerry-ja. Marijina mama nam je donijela tople kifle s čokoladom iz njihove pekare, što je bilo pravo slatko iznenađenje za ovo neobično jutro.

Oko 9.00 sati i posljednji učenik otišao je kući, a škola je ostala prazna, odjekujući njihovim smijehom.

                                              Učiteljica Tatjana Maršić