2018-11-21 12:44:06

Posjet veterinarke Katice Silađi

 

 

U sklopu e Twinning projekta Od PSA do PrijateljStvA u kojem sudjeluje PŠ Humljani, učenike 1.razreda područne i matične škole, posjetila je gospođa Katica Silađi, veterinarka koja svoju djelatnost obavlja u Veterinarskoj stanici Orahovica i koja je između ostalog, naša draga sumještanka. 

 

Jutarnja radost djece pred školom znači – snijeg je.

 I ja sam se radovala, ali ne kao nekada snijegu. Dan je trebao biti nešto drugačiji nego inače. Naime, u listopadu sam započela s pokretanjem e Twinning projekta Od PSA do PrijateljStvA u kojem nam se priključila  i PŠ Miljevci. Uspjeli smo obaviti jedan dio posla i na različite načine kod učenika osvijestiti neka nova znanja o kućnim ljubimcima – psima. Stoga smo kao sljedeći korak ovog projekta u našu matičnu školu odlučili pozvati i upoznati liječnika za životinje.  Našem se pozivu vrlo rado odazvala gospođa Katica Silađi, veterinarka koja svoju djelatnost obavlja u Veterinarskoj stanici Orahovica i koja je između ostalog, naša draga sumještanka.  Prepustila sam na početku sata svoju „učiteljsku palicu“ učenici Asi koja je Pričom iz kutije (priča govori o ružnom ponašanju prema psu) motivirala učenike prvog razreda za onom stvarnom pričom i znanjima koja im je najbolje mogla prenijeti stručna osoba u tom području.  Tako je veterinarka svojim zanimljivim predavanjem objasnila učenicima kako se brinuti o životinjama, prvenstveno govoreći o kućnim ljubimcima koje imaju gotovo svi učenici. Dječje su ruke bile neprestano u zraku, svi su ju htjeli nešto pitati ili podijeliti  svoje doživljaje o toj temi. Mi odrasli bili smo oduševljeni koliko se zapravo ljubavi za životinje krije u dječjim srcima.  Prvašić A (tužno): „Hranio sam svoje dvije mace i igrao se s njima. Nismo ih nikad vezali, nije mi jasno zašto su jednom samo otišle…“ Prvašić B: "Moje Lilike isto više nema. Ubio ju je krpelj."  Prvašić C: „Mene moj pas jako usrećuje i ja bih volio da nije nikad vezan. Sve je to zbog sušenja odjeće. Ali kad ju mama pokupi, odmah ga pustim pa se igramo.“ Prvašić D: „Ja čim dođem iz škole pustim svog psa i mi se igramo cijeli dan.“  Prvašić E: „Ma nemoj, a kada onda pišeš zadaću?!?“ Prvašić D: „Pa kad se pas umori.“   Veterinarka je učenicima demonstrirala kako to izgleda kada životinja dođe kod nje u ambulantu i opisala neke zarazne bolesti koje se mogu pojaviti kod pasa.  Uz bijelu kutu, svi pogađaju da oko vrata nosi – stetoskop. Neki su učenici tako imali priliku poslušati svoje otkucaje srca koje je još uvijek uzbuđeno kucalo, a mnogi su poželjeli biti veterinari kada odrastu. Veterinarki Katici na kraju smo uručili zahvalnicu, a ona nas je pozvala da posjetimo njezinu ambulantu. Učiteljica Tamara i njezini prvaši  pokazali su se kao iznimno dobri domaćini i suradnici. Nova znanja učenici su prikazali na plakatu istaknuvši ono što životinjama najviše treba; dom i hrana, zaštita i ljubav.  Odlazila sam iz škole s osmjehom na licu. Dan je bio dobar, imali smo sat za život. Znala sam da stvaramo generaciju koja će biti suosjećajna, empatična i posvećena onomu što voli.       

Učiteljica: Marija Katalinić 
Osnovna škola Antuna Gustava Matoša Čačinci